Najbolji bh. atletičar Amel Tuka doputovao je danas u Sarajevo, nakon što je prije nekoliko dana na Svjetskom prvenstvu u Dohi osvojio srebrenu medalju u utrci na 800 metara.

Na Sarajevski aerodrom stiglo je više stotina građana koji su došli pozdraviti bh. heroja koji se u glavnom gradu Katara uspio popeti na postolje i u izrazito jakoj konkurenciji zauzeti sjajno drugo mjesto.

Na press konferenciji, koju je pratio veliki broj novinarskih ekipa, prvi se obratio predsjednik Atletskog saveza BiH Suad Kaknjo. On je rekao da Atletski savez BiH i Atletski klub Zenica nemaju niti jednog profesionalca.

– Mi smo u 21. vijeku totalni amateri i taj suport koji Amelu često puta nije dostatan je od srca i isključivo iz ljubavi. Amel je najkarizmatičniji sportaš u BiH. Poslije 2015. bilo je poteškoća, povreda. Primitivnog odbacivanja Amela. On je sve to prebrodio i došao do zlatnih visina, jer ovo srebro ima sjaj zlata – kazao je Kaknjo.

Ističe da je Tuka uzor svim mladima – diplomirani inžinjer mašinstva, intelektualac visokog ranga.

– I vjerovatno, nek mi halali rahmetli Mirza, vjerovatno sportaš svih vremena. Amel je napravio nešto što je početak špila. I ja kao čovjek koji 11 godina uz njega, koji vjeruje u njega, vjerujem da će se to završiti zlatnom medaljom. Imali smo prije četiri godine brončanu, sada imamo srebrenu, akobogda bit će i zlatn. Amel Tuka je najveći ambasador BiH – ističe Kaknjo.

Tukin trener Gianni Ghidini kaže da je veoma sretan što se danas nalazi u Amelovoj domovini BiH.

– Bio sam već ovdje nekad 80-ih godina, a vratio sam se i prije četiri godine. Upoznao sam mnogo prijatelja s kojima sam uspostavio jedan bratski odnos, kako u sportskom tako i van tog okruženja. Život predstavlja jedan ciklični put, smjenjivanje različitih momenata. Tako se u početku Amel bavio karateom, a ja sam s njim od 2013. godine – rekao je Ghidini.

Navodi da se Tuka sa prethodnim trenerima izgradio i kao čovjek i kao sportista, te da konstantno napreduje, koje su ipak u posljednjih nekoliko godina znatno usporile povrede. No, ipak, Tuka je u tom periodu izuzetno naporno trenirao.

Uz vidnu tremu na početku obraćanja prisutnima, Tuka je svima zahvalio na divnoj dobrodošlici.

– Od samog slijetanja aviona na aerodrom, to je skroz neki drugi osjećaj koji sam doživio. Kad sam sletio, kada sam došao na tlo svoje BiH, sveć su počele emocije da rade. Ja sam vam govorio da idem u Dohu spreman – kazao je Tuka.

Prisjetio se jednog od intervjua iz aprila ove godine, kada je rekao da će se vratiti na sami vrh, jer zna da mu je tu i mjesto.

– I evo me, tu sam, gdje mi je stvarno mjesto – rekao je uz osmijeh Tuka.

Svjestan je, kaže, da je napravio veliku stvar, čak i puno veću nego u Pekingu prije četiri godine.

– I Peking je odjeknuo, tad je bila prva medalja. Sad je za jednu stepenicu još sjajnija – naglašava Tuka.

Poručuje da je 2015. morao osvojiti medalju, jer je te godine bio najbrži atletičar u svijetu.

– Otišao sam u Peking i vi ste svi od mene očekivali medalju. I tad sam stvarno imao jak pritisak. Ali eto, hvala Bogu, sve je dobro prošlo pa sam se kući vratio s medaljom – prisjeća se Tuka.

Ovaj put, navodi, bilo je nešto malo drugačije, jer ga niko nije svrstavao među ozbiljne kandidate za medalju. To mu je, ističe, prijalo, jer nije osjećao pritisak.

– Iskustvo poslije Pekinga mi je dosta pomoglo. Otišao sam u Dohu rasterećen i puno sigurniji nego što sam bio u Pekingu. U trke sam ušao jako ozbiljno i svakog sam shvatao jako ozbiljno i kao najveću konkurenciju. Nisam nijednog momenta dozvolio da nekog potcijenim – pojašnjava Tuka.

Poslije prve trke, nastavlja, osjećao se jako loše, jer se zagrijavao vani na temperaturi od 40 stepeni.

– Poslije sam dobio jako visoku temperaturu i groznicu. Kad sam se probudio ujutro na dan polufinala, nisam se baš osjećao dobro i pomislio sam da će se desiti ono najgore, da ću morati odustati od takmičenja. Želim zahvaliti treneru i italijanskoj federaciji koji su imali sjajne doktore, koji su me izliječili odmah tog dana. Tako da sam u toku dana sve do same trke osjećao se bolje i bolje.

Samim tim vraćalo mi se i samopouzdanje. I eto, hvala Bogu, polufianle je izgledalo stvarno dobro. Osjećao sam se dobro. To mi je dalo i samopouzdanje pred samo finale – dodaje Tuka.

Znao je, kaže, da će finalna trka biti jako brza. I bio je spreman na to.

– Isto tako, znao sam da sam spreman i za brzu trku. Već sam bio spreman da idem na sve ili ništa. Ja sam tad sve karte stavio na stazu, i jednostavno odlučio da idem na sve ili ništa. I rezultatom sezone od 1:43,47 sam osvojio to sjajn o drugo mjesto i srebrenu medalju. To je najveći uspjeh bh. sporta, bh. atletike, na što sam jako ponosan. I jedva sam čekao da se vratim ovdje u BiH da to podijelim sa vama – naveo je Tuka.

Poslije Pekinga suočio se sa zdravstvenim problemima. Nisu to, navodi Tuka, bile velike povrede, ali su bile dovoljno velike da mu nisu dozvoljavale da postigne vrhunsku formu.

– Uvijek sam morao praviti pauze od dvije sedmice ili mjesec dana. To je bio stvarno izuzetno težak period za mene. A pogotovo 2017. godina, bila je najteža za mene. Tu se sve prelamalo. U jednom trenutku sam sam sebe pitao da li sam doživio svoj vrhunac – ističe Tuka.

U Londonu, prisjeća se Tuka, nije prošao ni prvi krug. U Berlinu na EP-u prošle godine nije se plasirao u finale.

– Sve to se u meni skupljalo i sam sam sebe pitao, jer sam inače samokritičan. Eto, desilo su se tu neke druge stvari. Upoznao sam još neke ljude. Tačnije dvije predivne dame koje su tu sa nama – to su moja profesorica Jasna i doktorica Dragana – rekao je Tuka.

 

(24sata.info)