Kada se poslovni magnati i politički lideri sukobe, globalne autokratije pokazuju da milijarderi gotovo uvijek izgube, piše Foreign Policy.
Široko predviđeni raskid između Elona Muska i predsjednika SAD-a Donalda Trumpa konačno se i neizbježno dogodio. Nakon što je nedavno napustio ulogu de facto šefa Ministarstva za efikasnost vlade (DOGE), tehnološki milijarder počeo je kritikovati Trumpov budžet prepun subvencija, čime je započeo rat riječima na društvenim mrežama i izazvao političku buru.
Kako se navodi u analizi koju je objavio Foreign Policy, ono što slijedi vjerovatno će biti neuredan i osvetoljubiv razlaz koji će naštetiti reputaciji obojice muškaraca, kao i ugledu Sjedinjenih Američkih Država u cjelini.
No, na kraju, to će biti neravnopravan sukob u kojem će milijarder i njegovo poslovno carstvo, a ne Trumpova administracija, najviše nastradati.
Musk će uskoro naučiti širu lekciju koja nadilazi američku politiku. Korporativni interesi često imaju nezdrav i neproporcionalan utjecaj u globalnim autokracijama. Ipak, od Kine pod predsjednikom Xijem Jinpingom, preko Rusije pod predsjednikom Vladimirom Putinom, do Indije pod premijerom Narendrom Modijem, pojavljuje se zajednički obrazac: kada se poslovni magnati i politički lideri sukobe, gubi onaj prvi. Drugim riječima, Musk je upravo započeo sukob koji gotovo sigurno ne može dobiti.
Trumpovo i Muskovo partnerstvo trajalo je duže i imalo veći utjecaj nego što su mnogi kritičari predviđali.
Sama šteta koju je DOGE nanio Američkoj agenciji za međunarodni razvoj (USAID) bila bi dovoljna da učvrsti Muskovo sumnjivo nasljeđe u analima reforme vlasti. Čak i u njegovom relativno kratkom mandatu, bio je alarmantan presedan koji je postavio podrivajući osnovne funkcije mnogih američkih institucija, šaljući timove u vladine agencije, gotovo sigurno ilegalno, bez odgovarajućeg nadzora.
Muskovo ponašanje tokom vremena provedenog u vladi odražavalo je oblik tzv. “tech-bro maoizma”, u kojem se postojeće institucije smatraju toliko temeljno neefikasnima i korumpiranima da redovna reforma nije moguća; jedino što može uspjeti jeste “čišćenje i izgradnja iznova”, što odražava koncept kineskog lidera Mao Zedonga o “kontinuiranoj revoluciji”. Baš kao u ranim fazama Kulturne revolucije, Muskove promjene često su predvodili mladi fanatici, s reformama koje su uglavnom bile usmjerene na uklanjanje ideološkog otpora Trumpu, a ne na istinsku efikasnost vlasti.
Na duže staze, ipak, činilo se neizbježnim da će doći do neurednog razlaza između dvojice muškaraca koji pate od megalomanije—stanja koje karakteriziraju fantazije o moći i svemoći. Takve iluzije nisu neuobičajene među globalnom klasom milijardera. No, vrijedno je razmisliti kako će se ovaj neukusni spektakl doimati iz Pekinga, Moskve ili Rijada.
Najvjerovatnije će raskid između Trumpa i Muska učvrstiti uvjerenje među globalnim autokratima da poslovne elite moraju biti čvrsto pod kontrolom države. Iz te perspektive, Trumpova greška nije bila u tome što se posvađao s Muskom, već što mu je uopće dao istaknutu i moćnu ulogu “posebnog vladinog zaposlenika”.
Iskustva drugih autokrata
Trump je dugo izražavao divljenje prema Xiju, ali time što je dopustio Musku da se toliko približi vlasti, američki predsjednik očito nije naučio lekciju iz kineskog postupanja s tehnološkim magnatom Jackom Maom. U 2020. godini, Xi je djelovao brutalno i brzo protiv osnivača Alibabe nakon što je ovaj imao hrabrosti kritizirati kineske finansijske regulatore, otkazavši IPO Ant Group vrijedan 37 milijardi dolara i faktički okončavši Maov javni utjecaj.
Drugi globalni autokrati slijede slične obrasce protiv tajkuna. U Putinovoj Rusiji, kolijevci modernog oligarhijskog kapitalizma, magnati su duboko ponizni prema državnoj moći—i to s razlogom, s obzirom na sudbinu onih koji se usude izazvati Kremlj. Zatvoreni ili prognani milijarderi poput Borisa Berezovskog i Mihaila Hodorkovskog služe kao stalni podsjetnici na cijenu prkosa.
U Indiji, tzv. “bollygarsi” su posljednjih godina značajno ojačali, oličeni u likovima poput Gautama Adanija i Mukeša Ambanija—danas dvojice najbogatijih ljudi u Aziji. Ipak, obojica ostaju ponizno lojalni Modiju i njegovoj vladi, pazeći da nikada ne pređu granice koje bi mogle izazvati državnu odmazdu.
Možda nijedan lider nije bio brutalniji u uspostavljanju ovog hijerarhijskog odnosa nego Trumpov novi najbolji prijatelj na Bliskom istoku, saudijski prestolonasljednik Mohammed bin Salman. Umjesto da pozove saudijske poslovne titane u vladu, bin Salman je 2017. zatočio stotine prinčeva i biznismena u luksuznom hotelu Ritz-Carlton u Rijadu, puštajući ih tek nakon što su predali milijarde dolara u zamjenu za slobodu.
Ovo ne znači da moderni milijarderi nemaju utjecaj. U Sjedinjenim Državama, bogati pojedinci i korporacije imaju brojne načine za pristup moći. Finansijski utjecaj može se koristiti za podršku političkim kandidatima, oblikovanje zakona i finansiranje vlastitih ciljeva. Ali općenito, mudriji magnati igraju dužu, tišu i ponizniju igru nego što je Musk pokazao u svojoj težnji za direktnim utjecajem na vlast.
Postoji tračak pozitivnog u ovom egoističnom i temperamentnom sukobu koji se kuha između Trumpa i Muska. Uostalom, zemlje poput SAD-a koje su nominalno demokratske trebale bi voditi izabrani politički lideri, a ne korporativni magnati koji su izvan kontrole. No, istina je da će Muskova propast najvjerovatnije proizvesti niz daleko ozbiljnijih posljedica.
Politička moć uvijek pobjeđuje ekonomsku
Osvetoljubivi predsjednik ima na raspolaganju mnoge alate, uključujući regulaciju i ciljana poreska ispitivanja, ukidanje vladinih subvencija i raskidanje državnih ugovora. Od Jamieja Dimona iz JPMorgan Chasea do Tima Cooka iz Applea, američki direktori će iz Muskove situacije izvući jasne zaključke. Poslovni lideri generalno preferiraju stabilne institucije i vladavinu prava. No u njihovom odsustvu, poruka je jasna: pokaži lojalnost Trumpu, šuti i poljubi prsten.
U tom smislu, raskid s Muskom vjerovatno će Trumpu ići na ruku. Rejting će biti spektakularan, a on ima većinu najjačih karata u rukavu. Ishod također služi da “zapravo opomene druge”, kako bi rekao pisac i filozof Voltaire, podcrtavajući cijenu izazivanja predsjedničkog autoriteta—i to na najistaknutijem primjeru. Baš kao što je Xi ponizio Maa, Trumpov predstojeći napad na Muskovo poslovno carstvo pokazat će da koncentrisana, neodgovorna politička moć na kraju uvijek trijumfuje nad koncentrisanom, neodgovornom ekonomskom moći.
Američka ljevica često upozorava na preuzimanje vlade od strane korporacija, u kojem političari služe kao marionete sjenovitih oligarha. No, lekcija iz globalnih autokratija pokazuje da prava opasnost ide u suprotnom smjeru. Kada demokratske institucije oslabe, politički lideri ne postaju podređeni poslovnim elitama—oni potčinjavaju biznise sebi.
Musk će uskoro otkriti ono što su njegovi pandani u Pekingu, Moskvi i New Delhiju davno naučili: kada dođe do sukoba između oligarha i političke moći, politička moć uvijek pobjeđuje ekonomsku, prenosi N1.
(24sata.info)
