
Nakon izricanja pravosnažne presude Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću na društvenim mrežama oglasila se Dženana Karup Druško.
Objavu prenosimo u cjelosti:
Da pojasnim, neupućenima, neznalicama, revizionistima i zlonamjernima koji umanjuju značaj presude protiv Stanišića i Simatovića i koji je dovode u vezu s presudom (i revizijom) Međunarodnog suda pravde. BiH je tužila Srbiju (i Crnu Goru) po Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Ne ulazeći ovaj put u pravni značaj (uostalom to malo koga i zanima), ta presuda je običnim ljudima bila značajna iz dva razloga: da se dokaže da je Srbija direktno učestvovala u ratu u BiH (dijelom zbog pravde a dijelom zbog agresivnog negiranja i laži Beograda i Banja Luke) i drugo, zbog eventualnih odšteta koje bi se onda mogle tražiti od Srbije. Međunarodni sud pravde je presudio da su vojska i policija Republike Srpske odgovorne za genocid u Srebrenici, a da je Srbija kriva za nesprečavanje tog genocida, što je bila prva takva presuda u historiji MSP. To što je Beograd tvrdio, i tvrdi, da nije proglašen krivim a taj narativ prihvaćen i u BiH, neka svako od vas razmisli zašto je to tako i zašto više vjerujete onome što vam govore (i lažu) političari iz Beograda i Banja Luke, nego što vjerujete kredibilnim ljudima iz BiH.
Što se tiče presude Stanišiću i Simatoviću: dokazano je da su Arkanovci (Srpska narodna garda), Škorpioni i Crvene beretke (tri jedinice za koje su se optuženi teretili) bile pod kontrolom Državne bezbednosti Srbije, odnosno Stanišića i Simatovića jer Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju utvrđuje pojedinačnu odgovornost. Odnosno dokazano je da su Stanišić i Simatović bili dio udruženog zločinačkog plana, dakle bili su dio plana za počinjenje stravičnih zločini, među kojima i istrebljenje i progon, Muslimana i Hrvata u BiH. Prvi haški proces protiv Duška Tadića dokazao je međunarodni konflikt u BiH u kome je učestvovala Srbija, zadnji haški proces dokazao je UZP u kome su učestvovali prvi ljudi Državne bezbednosti Srbije, koja je bila dio tadašnjeg MUP-a Srbije.
Vodeći se činjenicama koje su u procesu protiv Stanišića i Simatovića do sad utvrđene: Garda (Arkanovci), Crvene beretke i Škorpioni nisu bile nikakve paravojne jedinice kako su Beograd i Banja Luka godinama tvrdili, nego jedinice MUP-a Srbije, odnosno Državne bezbednosti (koji dio MUP-a, drugi dio je javna bezbjednost), dokazano je da su ih naoružavali DB, MUP i JNA, dokazano je da ih je DB slao u BiH i da su. npr. u Zvorniku i Šamcu 1992. bili pod komandom JNA i počinili stravične zločine i ove gradove, zajedno s JNA i lokalnim jedinicama, stavili pod kontrolu srpskih snaga, dokazano je da ih je plaćao MUP Srbije (kao što je ranije dokazano da je oficire Vojske RS plaćao Beograd, odnosno Vojska Jugoslavije), dokazano je da su imali kampove po BiH, dokazano je da su Škorpioni, Crvene beretke i Arkanovci, zajedno sa specijalnom jedinicom MUP-a i Vojskom Jugoslavije učestvovali u vojnim akcijama u BiH (Pauk, Skelani, Sanski Most, Treskavica) 93, 94. i 95. godine, dakle i nakon zvaničnog povlačenja JNA i nakon embarga koji je Srbija navodno uvela Republici Srpskoj. Tako su npr. Arkanovci u operaciju Pauk iz Beograda (gdje su ostavljali lične dokumente i obilježja Garde) autima MUP-a Srbije koje su vozili policajci u uniformama (vojnim a ne civilnim koridorom bez ikakvih zaustavljanja i kontrola) dovoženi u Veliku Kladušu. Dokazano je da su iza svih ovih operacija stajali najviši politički, vojni i policijski vrh u Srbiji, Republici Srpskoj Krajini (Hrvatska) i Republici Srpskoj (BiH). Tako je npr. na jednom od tih sastanaka Milošević obećao (i dao) 9 miliona dolara Fikretu Abdiću za operaciju Pauk kojoj je cilj bio uništenje Petog korpusa Armije RBiH, uz punu podršku i pomoć na terenu jedinica MUP-a i Vojske Srbije i jedinica Vojske Srpske Krajine i Vojske Republike Srpske.
Dokazano je još puno, puno toga za šta je potrebna ozbiljna analiza koja zahtjeva iščitavanje presude, ovo je tek navođenje nekih činjenica. I nemojte mi pričati kako se to sve znalo, kako to zna cijeli svijet, jer nije se znalo. Pročitala sam, pa mislim, sve haške presude, ovakve dokaze nisam vidjela, a pogotovo ih nismo mogli znati jer je DB obučavajući te jedinice pored ostalog insistirao na tajnosti njihovih operacija, što jeste osnova djelovanja tajnih službi i da nije bilo suda u Haagu nikad, ali nikad ne bismo ovo znali, niti bismo došli do tih dokaza. Tek nakon ozbiljnog čitanja i analize presude treba vidjeti šta se dalje može pravno raditi.
Po onome što znam o presudama, a znam puno, ovo je najznačajnija presuda za BiH, najšira i najsveobuhvatnija, od 92. do 95. Dokazala je apsolutnu umiješanost Srbije u rat u BiH, i to ne samo DB-a, nego i MUP-a i Vojske Jugoslavije, i drugo, Brammertz je nakon presude rekao da sad žrtve mogu tražiti odštetu.
Razumijem zašto je tajac u Srbiji zbog ove presude, razumijem i zašto je Dodik to pokušao nemušto objašnjavati, ali ne razumijem zašto ovakvi stavovi i komentari velikog djela javnosti u Sarajevu. Na stranu što presudu komentiraju oni koji o tome ništa ne znaju, reći ću vam samo jedno: da Srbija ima ovakvu presudu, BiH bi davno nestala a vi ne da biste mogli komentirati i objašnjavati Srbiji kako to nije tačno, nego se ne biste smjeli ni javiti! I ako već o nečemu nemate pojma, dajte bar ćutite! Jer to što pričate i pravite problem gdje ga nema, ustvari je nešto zbog čega vam se Vučić osmjehuje, zajedno sa Stanišićem, Miloševićem, Arkanom, Karadžićem… Razmislite malo o tome, navela je Dženana Karup Druško u objavi na Facebooku.
(24sata.info)