Peškiri su jedan od najčešće korištenih tekstilnih predmeta u domaćinstvu, a mnogi ih svakodnevno uzimaju u ruke očekujući da budu mekani i mirisni te da dobro upijaju.
Vremenom postaje primjetno da peškiri koji su bili meki i pahuljasti, postanu grubi, tvrdi i neprijatni na dodir. Problem nije u lošem kvalitetu materijala ili u tome da su peškiri dotrajali, već u načinu na koji se peru i održavaju.Stručnjaci upozoravaju da je pogrešno pranje glavni krivac za gubitak mekoće u peškirima. Najčešća greška je pretjerano korištenje omekšivača. Iako ga mnogi automatski dodaju kako bi odjeća i peškiri bili mekši, kod tekstila izrađenog od visokoupijajućih vlakana dešava se suprotno.

Naime, vlakna upijaju ostatke omekšivača i deterdženta koji se teško ispiraju i vremenom stvaraju sloj koji vlakna čini krutim. Osim što takvi peškiri gube na mekoći, smanjuje im se I sposobnost upijanja, što je njihova osnovna funkcija.

Drugi problem je I tvrda voda. U mnogim područjima voda je prepuna minerala i to ponajviše kalcijuma i magnezija koji se tokom pranja vežu za vlakna i dodatno ih stvrdnjavaju. Rezultat su peškiri koji djeluju beživotno, a ni miris nakon pranja nije uvijek onakav kakav biste željeli. Kada se tome doda nepravilno sušenje, dobijate kombinaciju zbog koje peškiri prestaju biti meki i mirisni.

Ipak, postoji jednostavno rješenje iz kuhinje, a to je limunov sok kao prirodan i lako dostupan sastojak, koji peškirima može vratiti mekoću i svježinu već nakon jednog pranja. Tajna je u limunskoj kiselini, prirodnoj materiji koja razgrađuje naslage deterdženta, sapuna i minerala, istovremeno uklanjajući bakterije koje se mogu zadržavati u vlaknima. Za razliku od komercijalnih sredstava, limun djeluje nježno, a uz to donosi i dodatnu prednost da prirodno izbjeljuje tkaninu.

Peškire je potrebno staviti u mašinu, ali bez miješanja s drugim vešom, kako bi se dobro oprali i isprali. U posudu u koju se inače dodaje omekšivač, sipa se oko 125 mililitara svježeg limunovog soka. Deterdžent se koristi uobičajeno, ali bez dodavanja omekšivača. Preporuka je I da se pokrene vrući program pranja jer toplota pomaže u aktiviranju limunske kiseline i pojačava njeno djelovanje.

Kada završite sa pranjem peškire je najbolje osušiti na otvorenom. Sunčevi zraci u kombinaciji s limunskom kiselinom dodatno pomažu u čišćenju i izbjeljivanju vlakana, pa peškiri postaju ne samo mekši već i svjetliji. Ova metoda je posebno pogodna za bijele i svijetle peškire jer se kod tamnijih peškira preporučuje da se umjesto limuna koristi sirće koje će ukloniti naslage, ali bez rizika za boju.

Prednosti ovakvog načina održavanja su brojne, a prije svega riječ je o prirodnom, ekološki prihvatljivom rješenju koje ne zahtijeva kupovinu skupih hemikalija. Limun je lako dostupan, jeftin i ne ostavlja tragove na tkanini. Već nakon jednog pranja peškiri postaju osjetno mekši, svježije mirišu i izgledaju kao novi. Dugoročno, ova metoda produžava i vijek trajanja peškira, jer uklanja naslage koje bi inače oslabile vlakna i ubrzale njihovo trošenje.

Za maksimalan efekat stručnjaci preporučuju da se limun koristi sezonski, posebno ljeti kada su dani sunčani i suhi. Sunčeva svjetlost tada daje dodatan efekat izbjeljivanja i dezinfekcije, a peškiri se brže i ravnomjernije suše na otvorenom. Redovnim ponavljanjem postupka peškiri ostaju mekani, čisti i dugotrajniji.

(24sata.info)