Brutalistički kompleks negdje u Kijevu, prekriven smećem i korovom, nudi scenarij kako Ukrajina može opstati na bojnom polju. Na jednom kraju nalazi se regrutni ured, gdje redovi dvadesetogodišnjaka primaju svoje prve komande. Na drugom su rovovi, poligoni s preprekama i „Kuća za ubijanje“ 3. jurišne brigade – vježbalište za vojne robote. Upravo ovdje elitna brigada podvrgava bespilotna kopnena vozila (UGV) stres-testovima, u nadi da će ona uskoro preuzeti teret rata umjesto ljudi, piše Economist
UGV-ovi već patroliraju frontom, a 3. jurišna brigada jedna je od pionira takvog ratovanja. Robota još nema u velikom broju, no to bi se moglo vrlo brzo promijeniti. U proljeće je Ukrajina najavila plan za raspoređivanje 15.000 kopnenih robota. Neki ključni akteri predviđaju da će se lice fronta promijeniti već ovog ljeta, uspoređujući proliferaciju UGV-ova s eksplozijom proizvodnje zračnih dronova 2023. godine. “Nemamo dovoljno ljudi da se suprotstavimo ruskim napadima”, kaže jedan proizvođač. “Zato ćemo poslati naše zombije protiv njihovih.”
Trenutno oko 40 uglavnom privatnih ukrajinskih kompanija proizvodi oko 200 modela UGV-ova. Djeluju u tri glavna segmenta: logistika (gorivo, voda, evakuacija); inženjerska podrška (postavljanje i čišćenje mina, komunikacije); i, u manjoj mjeri, borbena podrška (platforme s bacačima granata, kupole za lov na dronove). Većina UGV-ova dodatno se ojača prije slanja na prvu crtu, a brigade im obično nadograde kamere, dodatne komunikacijske sisteme ili zaštitu od elektroničkog ratovanja. Širenje “sive zone” rata – 10 kilometara tla s obje strane fronta, koje nadziru i kažnjavaju dronovi – potiče potražnju za najizdržljivijim robotima koji omogućuju da ljudi ostanu pod zemljom, prenosi Jutarnji list.
“Stark”, koji vodi “Akademiju UGV-ova” u Kući za ubijanje – svojevrsno univerzitet za kopnene robote – kaže da strojevi već zamjenjuju vojne odrede u određenim scenarijima. Dronovi za transport (mule) mogu dostavljati tone materijala na prve crte. Novi dronovi za evakuaciju poput Ardala mogu poštedjeti nosilačke timove metaka pod nebom prepunim dronova. Najnoviji postavljači mina mogu postaviti desetine protivoklopnih mina u jednom naletu – zadatak koji je prije zahtijevao da se sapere neprestano šalje u opasnost. Hyzhak (“Predator”) koristi umjetnu inteligenciju kako bi prepoznao i srušio dronove s udaljenosti od 200 metara. Njegov brat, Liut (“Bijes”), platforma s mitraljezom kalibra 7.62 mm, prvi je put pokazao zube u zasjedi tokom ukrajinske operacije u ruskom Kursku prošlog augusta. Vasil, osnivač kompanije UGV Robotics, koja proizvodi Liut, kaže da su Rusi bili toliko iznenađeni novitetom da su odmah otkrili svoje položaje – što je omogućilo drugim ukrajinskim jedinicama da ih gađaju.
U ranim danima, operateri UGV-ova morali su biti blizu svojih prototipova, često ne više od kilometra udaljeni. “Shadow” i “Shura”, pripadnici druge brigade koja koristi UGV-ove, 92., prisjećaju se vremena kada su morali pješice pratiti svoje vozilo do fronta– što bi danas bilo samoubistvo zbog ruskih dronova. Danas se mogu spojiti putem Starlinka iz stolica u komandnim centrima daleko od prve crte u regiji Harkiv.
“Možemo upravljati vozilom dok je cijela situacija prikazana na ekranima ispred nas”, kaže Shadow. “Jedan od nas upravlja, drugi pije Coca-Colu ili je na pauzi za cigaretu.” No operateri još ne očekuju eru robota protiv robota. Kažu da su kopneni roboti još daleko od zamjene pješaštva. “Mislim da će očito pomoći logistici, tu i tamo, da”, kaže Shura. “Ali nikad neće zamijeniti pješadiju.”
Najveća prepreka za masovnu primjenu trenutno su komunikacije. Starlink ne radi pouzdano u teškom terenu ili ispod drveća. Mesh mreže, gdje se dronovi međusobno povezuju i daju podacima više puteva, mogu se srušiti ako se izgube ključni čvorovi. Viktor, inženjer iz dizajnersko-proizvodnog ureda Burevii, koji proizvodi UGV-ove za logistiku i kamikaza napade, kaže da trenutna tehnologija vjerojatno treba nadogradnju umjetnom inteligencijom ili strojnom vizijom prije nego što masovna upotreba u aktivnoj borbi postane realna. To bi moglo biti udaljeno godinu dana. Još jedan ograničavajući faktor u revoluciji UGV-ova bit će dostupnost obučenih operatera, kaže on. “Imamo vrlo malo onih koji su završili dovoljno misija i još su živi.”
Ukrajina trenutno pobjeđuje u utrci UGV-ova – i to zato što mora. Kremlj, čija vojska raste svakih 8.000–9.000 ljudi mjesečno, vjerovatno ne osjeća isti imperativ. No ništa ne garantuje da razvoj ruskih UGV dronova neće krenuti istim putem kao i tržište FPV (first-person view) dronova. Odnosno, ukrajinski inovacijski ekosistem otvara novu tehnologiju – a ruski industrijski sistem je zatim kopira, standardizira i masovno proizvodi najbolje iz toga. No iako ukrajinski UGV-razvijatelji priznaju da će najbolje od njihovih kreacija na kraju biti kopirano, kažu da čak i skroman pomak može imati stvarno značenje. “Velik je uspjeh ako na ovaj način zamijenimo i 1 posto ljudstva na frontu. A mislim da već sada možemo ići znatno iznad te brojke” zaključuje Vasil.
(24sata.info)
