Rak se uglavnom smatra bolešću starije životne dobi. Ipak, sve više istraživanja pokazuje da se pojedini tipovi – poput raka debelog crijeva, dojke, želuca i gušterače – sve češće javljaju kod osoba mlađih od 50 godina.
Novi izvještaj objavljen u časopisu Annals of Internal Medicine fokusira se na jedan rijedak oblik raka – rak slijepog crijeva – te otkriva da su i njegove stope u porastu, naročito među milenijalcima.
Andreana Holowatyj, vanredna profesorica hematologije i onkologije na Medicinskom centru Univerziteta Vanderbilt, i njene kolege analizirali su podatke iz američkog Nacionalnog registra za nadzor raka u periodu od 1975. do 2019. godine. Ovaj obuhvatni set podataka omogućio je uvid u generacijske razlike u pojavnosti raka, a istraživači su se posebno fokusirali na rak slijepog crijeva – koji se ranije često pogrešno klasifikovao kao rak debelog crijeva jer se slijepo crijevo nalazi na početku debelog crijeva, prenosi N1.
Dosadašnja istraživanja već su pokazala porast učestalosti kolorektalnog karcinoma kod osoba mlađih od 50, a Holowatyj je željela utvrditi da li se sličan trend javlja i kod raka slijepog crijeva. „Ne znamo još uvijek koji su faktori rizika za rak slijepog crijeva. Ako uspijemo identificirati generacijske efekte, to bi nam moglo pomoći da složimo dijelove ove kompleksne slagalice,“ izjavila je.
U analizi koja je obuhvatila više od 4.800 osoba s dijagnozom raka slijepog crijeva, otkriveno je da se stopa oboljenja utrostručila kod osoba rođenih 1980. godine – i čak učetverostručila kod onih rođenih 1985. – u poređenju s generacijom rođenom 1945. godine. Stope su kontinuirano rasle u svim generacijama rođenim nakon 1945. U istom periodu, broj operacija odstranjivanja slijepog crijeva (apendektomija) ostao je približno isti, što isključuje mogućnost da je porast oboljenja rezultat većeg broja dijagnoza nakon operacija.
Prema riječima Holowatyj, nije vjerovatno da je u pitanju jedan jedini uzrok, već kombinacija više faktora – uključujući porast stope gojaznosti, metaboličkog sindroma i izloženosti različitim faktorima iz okruženja. „Izazov sada leži u tome da razjasnimo ne samo koje su to izloženosti, već i koje molekularne promjene one uzrokuju te kakve posljedice te promjene imaju na ćelije koje mogu dovesti do razvoja raka,“ kaže ona.
Da bismo bolje razumjeli rak slijepog crijeva, potrebni su detaljniji podaci – a to počinje s boljom sviješću i dijagnostikom. Budući da je rjeđi od raka debelog crijeva, Holowatyj naglašava da bi i zdravstveni radnici i javnost trebali biti pažljiviji prema mogućim simptomima. To mogu biti opći simptomi poput nadutosti, promjena u radu crijeva i gubitka apetita. Ako potraju, ne treba ih ignorisati – obavezno se obratite ljekaru.
Polovina slučajeva raka slijepog crijeva dijagnosticira se tek kada se rak već proširio, pa bi ranije prepoznavanje i liječenje mogli dovesti do boljih ishoda. „Iako je rijedak, rak slijepog crijeva je u porastu,“ kaže Holowatyj. „Ljudi najbolje poznaju svoje tijelo i ako primijete bilo kakve promjene ili simptome, to ne bi smjeli zanemariti.“
(24sata.info)
