Devetog novembra 1993. godine, tačno u 10 sati i 16 minuta, projektili koje su ispalile snage Hrvatskog vijeća obrane (HVO) srušili su Stari most, simbol Mostara, Bosne i Hercegovine i jedne od najveličanstvenijih ostavština osmanske arhitekture u jugoistočnoj Evropi.
Rušenje je zauvijek promijenilo sliku grada i postalo jedna od najprepoznatljivijih ratnih tragedija u Evropi krajem 20. stoljeća.
Mostar se u kasno proljeće 1993. godine našao pod snažnim napadima HVO-a koji je pokušao okupirati istočni dio grada. Iako u gotovo bezizlaznoj situaciji, pripadnici Armije i MUP-a Republike BiH uspjeli su odbraniti stari grad.
Međutim, grad je u mjesecima koji su slijedili bio izložen stalnom granatiranju i sistematskom teroru nad stanovništvom, što su kasnije potvrdile i presude Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju i domaćih sudova.
Sistematsko bombardovanje Starog mosta
Osmog i devetog novembra 1993. godine Stari most našao se pod jednim od najintenzivnijih i najupornijih artiljerijskih napada tokom opsade Mostara.
Sa položaja HVO-a na brdima iznad grada, most je bombardovan u talasima, gađan precizno i planski. Čitavu operaciju nadzirali su pripadnici zvanične Hrvatske vojske, koja je u toj fazi rata u Bosni i Hercegovini djelovala u okviru udruženog zločinačkog poduhvata s ciljem stvaranja etnički homogene “Hrvatske republike Herceg-Bosne”. Ova činjenica je kasnije potvrđena u presudama haških sudova.
Snimci koji su prvi put objavljeni 2023. godine razotkrili su puni obim napada. Na njima se jasno vidi 59 projektila ispaljenih tokom ta dva dana. Gađanje je vršeno uz stalni monitoring pripadnika Hrvatske vojske, a videomaterijal bilježi kako vojnici HV-a radiovezom navode posadu tenka gdje da usmjeri cijev, tražeći pogotke u luk i temelje mosta, najosjetljivije tačke konstrukcije. U isto vrijeme komandi se telefonom dostavljaju izvještaji o “fazi rušenja”, kao da se radi o tehničkom zadatku, a ne o namjernom uništavanju jedinstvenog arhitektonskog spomenika.
Ton snimljenih razgovora otkriva hladan odnos prema destrukciji. Čuju se komentari koji ne skrivaju zadovoljstvo dok projektili padaju na most. “Nema frke. Uspjeh od HVO-a… HV želi HVO-u. Ajde”, govori jedan od vojnika. Drugi, ironično, dok se dim podiže iznad luka, kaže: “Još zastava vijori. Zlatni ljiljani još nisu pali.” Treći psuje pokušavajući shvatiti kako konstrukcija još stoji: “J**o majku od čega je”, dok mu kolega odgovara: “Vidjet ćemo koliko će dugo.”
Ovi fragmenti nisu samo dokazi o napadu nego i o namjeri. Uništenje Starog mosta bilo je simbolički čin usmjeren protiv Mostara kao multietničkog grada, protiv njegove historije i identiteta. Monument koji je stajao gotovo 450 godina pokušali su pretvoriti u ruševinu koja će signalizirati podjelu i prekid zajedničkog života.
Grad koji je preživio carstva i ratove
Izvorni Stari most sagrađen je između 1557. i 1566. godine, u vrijeme najveće moći Osmanskog carstva pod sultanom Sulejmanom Zakonodavcem. Prema predaji, gradnju je vodio Mimar Hajrudin, učenik Mimara Sinana, uprkos procjenama da je konstrukcija na tom mjestu gotovo nemoguća. Most je imao jedan luk raspona 29 metara i bio je, za to vrijeme, inženjersko čudo. Korišten je kamen tenelija, a blokovi učvršćivani željeznim spojnicama i olovom. Povezivao je dvije obale Neretve i bio identitet grada, njegova najprepoznatljivija slika.
Evlija Čelebija je zapisao da je Stari most “umjetničko djelo koje sve građevinare svijeta dovodi u šah-mat”. Stajao je stoljećima, uprkos vremenu i ratovima, sve do 9. novembra 1993. godine.
Pad u Neretvu: Šok koji je obilježio epohu
Kada je šesta granata pogodila konstrukciju u 10:16, most se slomio i pao u Neretvu. Ljudi s obje obale nijemo su posmatrali mjesto na kojem je generacijama stajao simbol njihovog grada, a sada je tonuo u mutnu vodu. Rušenje je obilježilo prekretnicu u sukobu i postalo globalna vijest.
Kasnije, u ratnim anegdotama, neki hrvatski političari pokušali su umanjiti značaj ovog zločina rečenicama poput: “Mi smo srušili most, ali ćemo im izgraditi još noviji Stari most.” Takve izjave dodatno su pojačale gorčinu i bol stanovnika Mostara.
Obnova Starog mosta započela je 2001. godine, nakon međunarodnog sporazuma potpisanog 1999. godine. U projekt su se uključile Svjetska banka, UNESCO, Aga Khan Trust for Culture, WMF, Italija, Turska, Hrvatska, Francuska, Nizozemska i druge institucije. Bio je to jedan od najambicioznijih projekata poslijeratne obnove u Evropi.
Most je rekonstruisan vjernom metodom, od istog makena tenelije i po originalnoj arhitekturi. Ukupna vrijednost radova procijenjena je na 15,5 miliona dolara. U julu 2004. godine Stari most je svečano otvoren i ponovo postao simbol Mostara, ovoga puta i simbol povratka, prkosa i opstojnosti. Kasnije je uvršten na listu UNESCO-ove svjetske baštine.
Oni koji su rušili i slavili uništenje Starog mosta ostali su bilješka u historiji ratnih barbarstava. Mostar i Stari most preživjeli su. Danas, obnovljena konstrukcija ponovo spaja obale i ljude. Postala je trajni podsjetnik da se simboli grada mogu srušiti, ali ideja Mostara kao mjesta susreta i zajedničkog života ne može.
Deveti novembar u Mostaru nije samo dan sjećanja nego i dan potvrde da identitet i historija ne mogu biti uništeni čak ni najtežom artiljerijom. Stari most, obnovljen iz pepela, stoji kao živi dokaz toga, piše klix.
(24sata.info)
