Slučaj stolačkih osnovaca bolan je podsjetnik da diskriminacija u ovom hercegovačkom gradu nije apstraktna kategorija, već živa i surova stvarnost. Kada djeca postanu taoci političke samovolje, jasno je da društvo gubi osnovne moralne koordinate
Diskriminacija Bošnjaka u Stocu poprima obrise institucionalne nepravde koja svako malo šokira novim primjerima. Najnoviji slučaj koji je izazvao ogorčenje javnosti tiče se djece – bošnjačkih osnovaca Prve osnovne škole Stolac, njih 168, kojima je uskraćeno osnovno pravo na prijevoz do škole. Dok se većina učenika hrvatske nacionalnosti u istom gradu nesmetano vozi do školskih klupa, bošnjačka djeca iz sela ostala su danas u svojim kućama.
Prema informacijama do kojih je došao Stav, Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK) doznačila je Gradu Stocu sredstva namijenjena za školski prijevoz, no lokalni prevoznik koji opslužuje područje u kojem žive bošnjačka djeca – ostao je kratkih rukava. Drugim riječima, novac je stigao, ali nije ravnomjerno raspoređen. Ceh diskriminacije, po ko zna koji put, plaćaju Bošnjaci.
Ispašta 168 učenika
Iako Vlada HNK, na čijem je čelu premijerka iz redova HDZ-a, tvrdi da su sredstva uredno prebačena, u Stocu tvrde da je riječ o manjem iznosu od uobičajenog. No, čak i ako je to tačno, nelogično je i moralno neprihvatljivo da se teret umanjenih sredstava prevaljuje isključivo na jedno dijete više, a kamoli na 168 učenika – i to samo zato što pripadaju “pogrešnom” narodu.
U lokalnoj zajednici sve se češće čuje da je u pitanju politička osveta. Naime, gradonačelnik Stoca Stjepan Bošković, dugogodišnji kadar HDZ-a i čovjek koji se prije nekoliko godina ozbiljno spominjao kao kandidat za preuzimanje kantonalnog HDZ-a, pa čak i premijerske pozicije u HNK, posljednjih sedmica se našao u svojevrsnoj političkoj nemilosti. Prema izvorima bliskim stranačkom vrhu, Bošković je “ohlađen” i sklonjen na čekanje zbog unutarstranačkih nesuglasica. A ceh njegovog nezadovoljstva, po ustaljenom obrascu, ponovo plaćaju – Bošnjaci Stoca.
Ovakvi potezi, u kojima se lokalna vlast poigrava osnovnim životnim potrebama građana, posebno djece, predstavljaju ne samo moralni nego i zakonski skandal. U praksi, to znači da djeca Bošnjaci iz okolnih sela moraju pješačiti i po nekoliko kilometara do škole, dok njihovi vršnjaci hrvatske nacionalnosti imaju osiguran prijevoz iz budžeta grada.
Takva diskriminacija, kako upozoravaju roditelji, nije nova. U više navrata su bošnjački vijećnici u Gradskom vijeću Stoca upozoravali na sistematsku neravnopravnost – od zapošljavanja, preko kulturnih projekata, pa sve do finansiranja škola i infrastrukture. Međutim, gradska administracija, čvrsto pod kontrolom HDZ-a, na te apele ostaje gluha.
Slučaj stolačkih osnovaca bolan je podsjetnik da diskriminacija u ovom hercegovačkom gradu nije apstraktna kategorija, već živa i surova stvarnost. Kada djeca postanu taoci političke samovolje, jasno je da društvo gubi osnovne moralne koordinate.
Prema podacima koji su dostavljeni kantonalnim institucijama, Grad Stolac nije ispoštovao odluku o ravnomjernom rasporedu sredstava za prevoz, iako je bio dužan to učiniti u skladu sa zakonom i odlukama Vlade HNK.
Ovaj incident samo je posljednja manifestacija dugotrajnog obrasca ponašanja lokalnih struktura u Stocu. Grad koji je u ratu doživio razaranje, rušenje džamija i protjerivanje bošnjačkog stanovništva, ni tri decenije kasnije ne uspijeva da izgradi model suživota koji bi bio zasnovan na jednakosti i međusobnom poštovanju.
Umjesto toga, Stolac je i dalje simbol etničkog inženjeringa, gdje se svaki pokušaj normalizacije odnosa između naroda tumači kao politički izazov, a svaki zahtjev za ravnopravnošću – kao provokacija.
Uskraćivanje prava na prijevoz bošnjačkoj djeci nije samo tehnički propust, već ogledni primjer institucionalne diskriminacije. Ono pokazuje koliko su u Stocu duboko ukorijenjeni obrasci podjela, bahatosti i neravnopravnosti, koje očigledno niko ozbiljno ne pokušava ispraviti.
Sve dok se u Stocu bude odlučivalo po nacionalnom ključu, a ne po mjeri građana, biće teško govoriti o zajedničkoj budućnosti. A dok se odrasli prepucavaju, stolačka djeca – i to ona koja najmanje zaslužuju da budu dio ove priče – nastavljaju da plaćaju najvišu cijenu.
Oglasio se i Grad Stolac
Nakon optužbi za diskriminaciju bošnjačkih učenika u tom gradu, saopćenjem se oglasio i Grad Stolac.
U saopćenju se navodi kako je problem s finansiranjem prijevoza učenika nastao zbog nedostatka novca za tu svrhu, jer sredstva planirana u budžetu HNK za 2025. godinu, koja se doznačuju Gradu Stocu, “nisu dostatna za pokrivanje troškova prijevoza učenika”.
Iz Gradske uprave dalje navode kako je Grad Stolac, u skladu sa Zakonom o osnovnom odgoju i obrazovanju Hercegovačko-neretvanskog kantona, dužan osigurati besplatan prijevoz učenika osnovnih škola kojima je osnivač Grad, a u slučaju Prve osnovne škole Stolac – kojoj je osnivač Hercegovačko-neretvanski kanton – obveza finansiranja prijevoza je na osnivaču, odnosno na kantonu.
Grad Stolac je u gradskom budžetu za 2025. godinu predvidio sredstva za sufinanciranje usluge prijevoza učenika računajući na podršku Vlade HNK za pokriće prijevoza svih škola, kako je to funkcioniralo i prethodnih godina, međutim u konačnici je ukupan iznos sredstava dobivenih za sufinanciranje prijevoza učenika manji za 99.136,22 KM od ukupno potrebnih sredstava.
– Grad Stolac ne vrši nikakvu diskriminaciju po bilo kojem osnovu i ostaje otvoren za saradnju s Vladom HNK i resornim ministarstvom, s ciljem zajedničkog pronalaska trajnog rješenja te osiguranja prava svakog djeteta na obrazovanje i besplatan prijevoz do škole. Na kraju, ne treba djecu koristiti u političke svrhe i predizbornu kampanju, svi učesnici rješenja ovog problema su SDA-ovi kadrovi od resornog ministra, ministra finansija i direktora škole i svi oni su na vrijeme bili informirani o ovom problemu – navode u saopćenju iz Grada Stoca na čijem čelu je Bošković, piše Stav.
(24sata.info)
