“Rekli su mami da se razvijam iznad prosjeka, ali zbog strabizma i sporijeg hoda bolje je da idem u specijalnu školu. Nažalost, morali smo ih i poslušati. Često mi je bilo dosadno, sve zadatke sam brzo završavala”.
Nakon što je Lejla završila osnovnu školu kao učenik generacije, u srednjoj školi slijedi hladan tuš: četverogodišnje obrazovanje, također specijalne škole, priznaje se kao treći stepen zbog neusklađenosti planova s redovnim školama. Njen san o medicini puca, ali psihološka procjena iz Centra za mentalno zdravlje okreće ploču.
“Procjena je pokazala: natprosječna inteligencija. Fizički limiti, da, ali kognitivno iznad prosjeka. To mi je objasnilo zašto sam bila ‘brža od programa’”.
Prelaz u redovni sistem: “Za 20 dana shvatili su da mogu više”
Zbog ogromne želje za visokoškolskim obrazovanjem, nakon više mjeseci administrativnih procedura, Lejla se probno uključuje u Srednju školu za okoliš i drvni dizajn (smjer ekološki tehničar). Sve to da bi mogla nakon završetka četverogodišnje srednje škole ostvariti svoj san i upisati fakultet. Vrlo brzo, profesori je formalno uvode u dnevnik i planiraju polaganje razlika.
“Imali smo test koji je razred pao, a ja sam ga uradila za četvorku. Iako nisam imala mikrobiologiju, ja sam jedina u cijelom razredu uspjela uraditi taj test. Tada je profesorica rekla: “Nećeš više gubiti godine. Dovoljno si ih izgubila”.
Prekvalifikaciju završava za godinu i po; po završetku, njena borba, trud i rad bivaju proporcionalno nagrađeni, Lejla dobiva zasluženu diplomu četverogodišnje srednje škole s maksimalnim prosjekom – 5.0.
PMF i promjena paradigme: format ispita, ne znanje
Nakon što je shvatila da je biologija njena najveća ljubav, Lejla upisuje Prirodno-matematički fakultet, koji za nju otvara novu barijeru: bolonjski pismeni testovi i sporo pisanje. Rješenje je ciljano, fer i mjerljivo — prelazak na usmene ispite.
Nakon što je shvatila da je biologija njena najveća ljubav, Lejla upisuje Prirodno-matematički fakultet, koji za nju otvara novu barijeru: bolonjski pismeni testovi i sporo pisanje
“Na vježbama sam bila odlična, ali pismeno nisam stizala popuniti ispit, zbog moje usporene fine motorike. Međutim, kad su profesori shvatili da ja znanje posjedujem, ali da je problem drugi, odnosno da je moja motorika usporena, prelazim na usmeno ispitivanje, sa profesorima i komisijom na svakom ispitu i tada su ocjene krenule rasti”, kaže Lejla.
Rezultati: prvi ciklus 8,60, drugi ciklus 9,75. Istovremeno sazrijeva i profesionalno usmjerenje.
“Prva ljubav su fiziologija i anatomija. Često sam držala dijelove predavanja kolegama — bez autoriteta, više kao kolegica koja zna objasniti. Shvatila sam i da je to moj smjer kojim želim ići”.
Magisterij i naučna objava
Lejla je svoj magistarski rad posvetila mjerenju znanja studenata o klimatskim promjenama (uzroci, posljedice, mjere ublažavanja) kroz četiri godine studija nastavničkog smjera. Iz tog rada nastaje naučni članak “Research on climate change knowledge among students of Department of Biology”, objavljen u Godišnjaku Biološkog instituta. Rad je nastao u koautorstvu s mentorom prof. dr. Mahirom Gajevićem, koji je prepoznao potencijal Lejlinog istraživanja i znanja. Upravo njegova podrška bila je presudna da članak ugleda svjetlo dana.
“Rad je postao izvor na ‘Ekologiji čovjeka’ i ‘Zaštiti životne sredine’. Lijep je osjećaj kad tvoj tekst popuni prazninu u literaturi”.
Magistarski rad joj je donio prvu ozbiljnu potvrdu u naučnoj zajednici, ali ubrzo se pokazalo da je to samo odskočna daska – jer put ka doktoratu otvara novu, znatno zahtjevniju dimenziju, u kojoj bez institucionalne podrške poput Fonda finansijski teret lako postaje nepremostiva prepreka.
Doktorat i uloga Fonda: “Kontinuitet je luksuz bez podrške”
Za Lejlu nije bilo dileme – doktorat iz obrazovne biologije logičan je nastavak njenog puta. Tema kojom se bavi, efekti alternativnih metoda učenja i poučavanja, gotovo da je neistražena u regionu, a istovremeno ima direktan utjecaj na obrazovne ishode.
“Želim da biologija bude opipljiva, da učenici razumiju svoje tijelo, ne samo da ga crtaju”, objašnjava ona svoj motiv.
No, treći ciklus studija nosi i ozbiljne finansijske izazove. Godišnja školarina i prateći troškovi često predstavljaju nepremostivu prepreku, ali upravo tu Lejla naglašava ključnu ulogu Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.
“Fond je promijenio kontinuitet i tempo. Bez njihovog sufinansiranja, treći ciklus bi bio nerealno spor ili čak nemoguć”, ističe.
Danas, dok je na pragu završetka doktorata, njeni ciljevi prevazilaze lični akademski uspjeh.
“Moj dugoročni cilj je poticajno okruženje u svakoj učionici – sadržaji prilagođeni različitim tempima, bez gubitnika“, kaže Lejla, uvjerena da se inkluzivno obrazovanje može graditi upravo kroz razumijevanje i fleksibilnost u nastavnom procesu.
Poruka s kraja – kao početak za nekog drugog
Nakon što je ispričala svoj put, Lejla ga zaokružuje jednostavnom, ali snažnom porukom – riječima koje mogu biti početak nečije nove borbe.
Nakon što je ispričala svoj put, Lejla ga zaokružuje jednostavnom, ali snažnom porukom – riječima koje mogu biti početak nečije nove borbe
“Ako želite ostvariti snove, ne odustajte. Bolest nije kraj; nijedno stanje nije kraj. Život ide dan po dan: bit će dobrih i loših dana, ali ključna je vjera u sebe. Mi kao društvo moramo naučiti prihvatiti različitost. Fondovi koji sufinansiraju obrazovanje osoba s invaliditetom su most do jednakih šansi i svako te šanse treba iskoristiti”, zaključuje Lejla.
Lejlin put je studija slučaja u stvarnoj inkluziji: kada institucije prilagode format (usmeno umjesto pismenog), kada škola prizna talenat (ulazak u dnevnik, polaganje razlika), a Fond adresira troškove trećeg ciklusa – dobijamo mjerljive ishode: prosjeke, objave, metode koje povećavaju razumijevanje u razredu. Njen uspjeh nije samo lični, već dokaz da društvo raste onoliko koliko uspije podići one kojima je najteže.
(24sata.info)