Miris hrane može probuditi razne uspomene, čak i one zaboravljene iz djetinjstva. No kada čulo mirisa oslabi, to može značiti puno ozbiljnije stanje od obične prehlade.
U svojoj analizi za The Conversation, Žanete Rodrigez Palares, profesorica anatomije i humane embriologije na Univerzitetu u Santiagu de Komposteli, objašnjava da se miris često podcjenjuje, iako je ključan za preživljavanje.
– On nas upozorava na opasnosti, utječe na naše odluke i stvara snažne veze s emocijama i pamćenjem. Čulo njuha je direktno povezan s dijelovima mozga koji upravljaju emocijama i sjećanjima, zbog čega mirisi mogu probuditi vrlo žive uspomene – kaže Rodrigez Palares.
Iskrivljeni mirisi
Rodrigez Palares podsjeća na primjer italijanskog „super kušača“ Mikelea Kripea, koji je tokom pandemije COVID-19 izgubio čulo mirisa. Kada mu se čulo vratilo, naranče su mirisale poput spaljene plastike, breskve poput bosiljka, a vanilija mu je izazivala mučninu. Ovakvo iskrivljenje najvjerovatnije je posljedica oštećenih neurona u njušnom luku.
Ovaj poremećaj pokazuje koliko je čulo mirisa krhak. Rodrigez Palares naglašava da takve promjene mogu ukazivati na oštećenja u mozgu i da mogu biti rani znak neurodegenerativne bolesti.
Više od običnih simptoma
Većina ljudi privremeno izgubi miris zbog prehlade ili gripe, ali on može biti i rani pokazatelj neurodegenerativnih bolesti.
– Gubitak mirisa pogađa do 90 posto pacijenata s Parkinsonovom bolešću, a često se javlja godinama prije pojave drhtavice ili ukočenosti. Do trenutka kada se pojave motorički simptomi, više od polovine neurona koji proizvode dopamin već je uništeno – objašnjava Rodrigez Palares.
Prema njenim riječima, Parkinsonova bolest može početi u njušnom luku, oštećenom udisanjem toksina ili virusa. Kod Alzheimerove bolesti, regija nazvana locus coeruleus može biti pogođena prva, što prekida povezanost mirisa i emocija mnogo prije pojave gubitka pamćenja.
Dijagnostički značaj
Testiranje čula mirisa može pomoći u razlikovanju Parkinsonove bolesti od drugih poremećaja. Pacijenti često i dalje prepoznaju miris čokolade, ali ne i sapuna ili dima. Neki doživljavaju olfaktorne halucinacije, osjećajući fantomske mirise poput gorućeg drveta.
Rodrigez Palares upozorava: “Gubitak mirisa nije beznačajan. To je znak upozorenja da je degenerativni proces započeo i ključna prilika za ranije i učinkovitije liječničke intervencije.”
(24sata.info)
