Istraživači u Centru za senzornu evaluaciju univerziteta istraživali su kako povećati peckajući osjećaj od čili papričica i sličnih sastojaka – utječe na to koliko ljudi jedu tokom obroka. Njihovi nalazi, objavljeni online u časopisu Food Quality and Preference , sugeriraju da su nešto ljući obroci podstakli učesnike da jedu manje i ukupno konzumiraju manje kalorija.
“Iz prethodnih studija znamo da kada ljudi uspore, jedu znatno manje”, rekla je Paige Cunningham, postdoktorska istraživačica i glavna autorica studije, “Sumnjali smo da bi začinjeniji obrok mogao usporiti ljude pri jelu. Pomislili smo, hajde da testiramo, pod kontroliranim eksperimentalnim uvjetima u laboratoriji, da li će dodavanje male količine začina, ali ne toliko da obrok postane nejestiv, natjerati ljude da jedu sporije i stoga jedu manje”.
Istraživači su otkrili da blago povećanje ljutine korištenjem sušene čili papričice usporava jedenje i smanjuje količinu hrane i energije konzumirane u obroku, a sve to bez negativnog utjecaja na ukusnost jela.
Potencijal za kontrolu porcija
“Ovo ukazuje na dodavanje čilija kao potencijalnu strategiju za smanjenje rizika od prekomjerne potrošnje energije”, rekao je John Hayes, profesor prehrambenih nauka na Penn Stateu, “Iako kontrola porcija nije bila eksplicitni cilj ove studije, naši rezultati sugeriraju da bi ovo moglo funkcionirati. Sljedeći put kada budete željeli jesti malo manje, pokušajte dodati nalet čilija, jer vas to može usporiti i pomoći vam da jedete manje”.
Tim je proveo tri povezana eksperimenta na ukupno 130 odraslih osoba kojima je poslužen jedan od dva obroka za ručak – govedina s čilijem ili piletina tikka masala – u jednoj od dvije verzije: blagoj ili ljutoj. Nivo ljutine je kontrolisan pažljivim mijenjanjem odnosa ljute i slatke paprike dodane jelima kako bi se mijenjala ljutina, a okus čilija ostao konstantan.
Istraživači su zatim snimali učesnike dok su jeli obroke kako bi pratili njihove prehrambene navike. Na osnovu videa, Hayesov tim je mjerio količinu konzumirane hrane i vode, trajanje obroka, brzinu jedenja (grama u minuti), brzinu zalogaja, veličinu zalogaja, te prikupljao ocjene apetita, ukusa i ljutine prije i poslije obroka.
Učesnici su jeli ljuće obroke sporije. Sporiji tempo jedenja često znači da je hrana duže u ustima, što može pomoći u signaliziranju sitosti i dovesti do manjeg unosa hrane. Druge studije koje usporavaju tempo jedenja manipuliranjem teksturom pokazale su slične efekte.
“Ono što je ovdje ključno jeste da se smanjenje unosa dogodilo bez negativnog utjecaja na to koliko se učesnicima svidjela hrana”, rekao je Hayes.
Uz to unos vode nije značajno razlikovao između začinjenih i blagih obroka, što sugerira da jedno naizgled očigledno objašnjenje, da ljudi piju više vode i brže se zasite, nije primarni razlog zašto ljudi jedu manje.
(24sata.info)