Kako se ove godine obilježava 80. godišnjica završetka Drugog svjetskog rata, postavljaju se pitanja o tome da li smo možda na rubu još jednog velikog regionalnog ili čak globalnog sukoba. Politico je objavio listu pet najosjetljivijih tačaka na svijetu gdje bi se lokalni sukobi mogli brzo pretvoriti u međunarodne krize.
Dva od najpažljivije praćenih potencijalnih sukoba već su se materijalizirala ove godine – u maju su rakete preletjele granicu između Indije i Pakistana, a u junu je izbio “12-dnevni rat” između Izraela i Irana zbog iranskog nuklearnog programa. Iako je spor između Indije i Pakistana brzo završen, posljedice izraelskog uspjeha u Iranu ostaju nejasne, piše briselski portal Politico.
Ovo ljeto, dok obilježavamo 80. godišnjicu završetka Drugog svjetskog rata, donosi upozorenje: svijet je bliže velikim regionalnim ili čak globalnim sukobima nego što se čini. Tenzije dodatno pojačavaju nove vojne tehnologije – od autonomnog oružja do dronova – koje brišu granice između klasičnog i modernog ratovanja.
Prema analizama američkih obavještajnih službi i geopolitičkih stručnjaka koje citira Politico, pored Bliskog istoka postoji još pet kriznih žarišta gdje bi u narednih pet godina mogli izbiti sukobi s ozbiljnim posljedicama, prenosi N1.
Zavađeni susjedi s nuklearnim oružjem: Indija i Pakistan
Početkom maja, svijet je zadržao dah zbog jednog od najopasnijih nuklearnih scenarija ikada prijetilih – velikog sukoba između Indije i Pakistana. Teroristički napad krajem aprila u spornoj regiji Kašmir praćen je danima raketnih napada na vojne baze s obje strane granice. Prije nego što je postignut prekid vatre , navodno posredstvom administracije Donalda Trumpa , to je bila najgora eskalacija u odnosima između dvije zemlje u posljednjih nekoliko decenija, izvještava Politico.
Šta je u pitanju:
Indija i Pakistan su među zemljama koje bi mogle biti najbliže stvarnoj upotrebi nuklearnog oružja. Prema Biltenu nuklearnih naučnika, Pakistan ima oko 170 nuklearnih bojevih glava, dok Indija ima oko 180. Svaka nuklearna razmjena u Južnoj Aziji bila bi katastrofalna – razorne posljedice za ljude i okoliš u regiji brzo bi se proširile globalno, prema Politicu. Pored ekonomskih previranja i radioaktivnih vjetrova, takozvana nuklearna zima ugrozila bi proizvodnju hrane, prvo u Kini, a zatim i u drugim dijelovima svijeta.
Zašto bi se ovo moglo dogoditi:
Majski incident je istakao koliko brzo sukob između Indije i Pakistana može izmaknuti kontroli. Napadi na vojne baze remete komandnu infrastrukturu i smanjuju sposobnost kontrolisanog reagovanja, upozorava Christopher Clary iz Centra Henry Stimson. Stručnjaci dodaju da je sukob između dvije zemlje izuzetno nepredvidiv, posebno s obzirom na nizak prag Pakistana za upotrebu nuklearnog oružja, domaće političke pritiske i pogrešne nuklearne strategije na obje strane, izvještava Politico.
Zašto je sukob malo vjerovatan:
Rat velikih razmjera između Indije i Pakistana bio bi razoran za obje zemlje. Kako je Clary objasnio za Politico, i New Delhi i Islamabad se već suočavaju s nizom drugih izazova. Indija se, prije svega, suočava sa strateškom konkurencijom s Kinom, dok se Pakistan bori s pobunjenicima u provinciji Baludžistan i područjima duž granice s Afganistanom.
Zabrinjavajuća invazija: Kina i Tajvan
Kineski predsjednik Xi Jinping otvoreno se zalaže za aneksiju Tajvana od strane Kine, izvještava Politico, napominjući da Tajvan i kontinentalna Kina nikada u historiji nisu bili pod kontrolom iste vlade. Xi je također svjestan da se tajvansko stanovništvo sve više udaljava od bilo kakvog interesa za ujedinjenje s Kinom.
Šta je u pitanju:
Tajvan je sada lakmus test za to ko će voditi svjetski poredak u 21. vijeku – Sjedinjene Američke Države ili Kina, izvještava Politico. Iako Washington nema formalni odbrambeni sporazum s Tajvanom, on je dugo pružao pomoć, ali postoje sumnje da bi Trumpova administracija to ponudila snažno kao prethodne.
Američke vojne simulacije pokazuju da bi u sukobu s Kinom Sjedinjene Države brzo iscrpile svoje zalihe oružja i pretrpjele ogromne gubitke, možda čak i veće nego u Vijetnamskom i Korejskom ratu zajedno, i to u prvih nekoliko mjeseci.
Osvajanje Tajvana bi poremetilo ravnotežu snaga u regiji – zemlje jugoistočne Azije, kao i Japan i Južna Koreja, mogle bi, izgubivši povjerenje u Sjedinjene Države, početi tražiti sigurnost negdje drugdje ili čak razvijati vlastito nuklearno oružje.
Zašto bi se ovo moglo dogoditi:
Prema nekim procjenama, Xi je postavio cilj da kineske oružane snage budu spremne za moguću invaziju na Tajvan do 2027. godine. Kina stoga sve češće provodi vojne vježbe.
Istovremeno, Xi sebe vidi kao prekretnicu u kineskoj historiji koja želi ostaviti jasno naslijeđe. Pojačao je kontrolu nad Tibetom, potpuno pokorio Hong Kong, ali Tajvan mu i dalje izmiče.
Zašto je sukob malo vjerovatan:
Nije jasno koliko povjerenja Xi Jinping ima u svoju vojsku, za koju stručnjaci kažu da je korumpirana i neiskusna te da je posljednjih godina potresena brojnim čistkama – što sugerira da Xi nema potpunu kontrolu nad njenim najvišim rukovodiocima.
Invazija preko Tajvanskog moreuza bila bi jedna od najzahtjevnijih vojnih operacija modernog doba, a Kina bi je izvela s vojskom koja, uprkos modernoj opremi, gotovo da nema borbenog iskustva.
Peking također ima alternative koje ne uključuju direktnu invaziju, poput pomorske blokade ili nametanja carina na teret. Takve taktike bi na kraju mogle postići sličan rezultat kao vojna okupacija, ali bi američkim kreatorima politike bilo mnogo teže opravdati ulazak u sukob, posebno ako bi se radilo samo o kontroli trgovinskih tokova.
NATO-ov test: Rusija i baltičke države
Ako bi Vladimir Putin odlučio napasti tri male baltičke države, mogao bi postići dva cilja, prema Politicu: steći teritoriju za koju smatra da je historijski ruska, a istovremeno testirati posvećenost NATO-a i Evrope.
Bivši litvanski ministar vanjskih poslova Gabrielius Landsbergis upozorio je Politico da bi Rusija mogla koristiti tajne, manje primjetne napade kako bi postepeno destabilizirala svoje susjede.
Šta je u pitanju:
Napad na bilo koju od tri baltičke države bio bi direktan test američke posvećenosti NATO-u. Nesigurna podrška Donalda Trumpa NATO-u i Evropi čini ovaj scenario još privlačnijim Putinu, izvještava Politico.
Čak i ako bi SAD izbjegle trenutni odgovor, ostaje pitanje: šta ako bi druge članice NATO-a intervenisale, a Rusija odgovorila napadom na Poljsku, Njemačku ili Ujedinjeno Kraljevstvo – zemlje koje bi SAD možda bile spremnije braniti od baltičkih zemalja.
Zašto bi se ovo moglo dogoditi:
Putin već dugo otvoreno nastoji obnoviti Sovjetski Savez, odnosno granice bivšeg Ruskog carstva – od Gruzije i Moldavije do Ukrajine i baltičkih država. Time je nastojao potkopati zapadni liberalni poredak, koji smatra glavnim razlogom pada ruskog utjecaja, piše Politico.
Najjači dokaz zapadne nemoći bio bi ako bi se dokazalo da su sigurnosni savezi prazna obećanja i da Zapad dozvoljava ponovnu okupaciju baltičkih država.
Zašto je sukob malo vjerovatan:
Mogućnost ruskog napada na Baltik snažno je povezana s ishodom rata u Ukrajini, gdje je ruska vojska, prema ukrajinskim procjenama, za tri godine izgubila oko milion ljudi – mrtvih, ranjenih i nestalih – te veliki dio naoružanja i mašina. U takvim okolnostima, novi sukob na Baltičkom frontu bio bi izuzetno rizičan za Moskvu, navodi Politico.
Granične tenzije: Kina i Indija
Kao i Pakistan, Indija ima dugogodišnje granične tenzije s Kinom, koje datiraju još iz vremena britanske kolonijalne vladavine. Britanija i Tibet su 1914. godine demarkirali granicu s Indijom, ali Kina je nikada nije priznala.
Kineske trupe su 1962. godine pokušale zauzeti teritoriju koju je Indija polagala pravo, što je dovelo do jednomjesečnog rata u kojem su hiljade ljudi poginule. Nakon borbi, Peking je jednostrano povukao novu granicu nazvanu “Linija stvarne kontrole”.
Tenzije su eskalirale u narednim decenijama. Godine 1967. stotine vojnika s obje strane su ubijene, a osamdesetih godina prošlog stoljeća još jedan sukob je jedva izbjegnut kada je Kina pogrešno protumačila indijske vojne vježbe kao pripreme za napad.
Šta je u pitanju:
Svaki potencijalni sukob na ovoj granici podrazumijeva opasnu asimetriju. Indija ima mnogo gušće naseljena područja u dometu kineskog oružja nego što Kina ima na svojoj strani, prema Politicu.
Zašto bi se ovo moglo dogoditi:
Regija je izuzetno ranjiva na pogrešne procjene i brzu eskalaciju. Tenzije su toliko visoke da je indijskim i kineskim vojnicima čak zabranjeno nošenje vatrenog oružja na granici. Ali to nije spriječilo izbijanje nasilja. Visoko u Himalajima 2020. godine, vojnici su se sukobili golim šakama, kamenjem, željeznim motkama i štapovima omotanim bodljikavom žicom. Najmanje 20 indijskih vojnika je poginulo u sukobima, a kineske žrtve će vjerovatno biti veće.
Dodatni faktor rizika je odsustvo kriznih mehanizama, jer ne postoje redovni diplomatski kontakti niti sporazumi o sprječavanju incidenata. Kina namjerno izbjegava takve sporazume, koje smatra ograničavajućim za svoj uspon – ne samo u odnosima s Indijom, već i sa SAD-om i drugim zemljama, prenosi Politico.
Zašto je sukob malo vjerovatan:
Uprkos napetostima, čini se malo vjerovatnim da bi Peking ili New Delhi riskirali rat zbog udaljenog i strateški ograničenog područja, posebno s obzirom na očekivani međunarodni pritisak da se situacija deeskalira.
Obje zemlje se suočavaju i s hitnim domaćim izazovima. Indiji je potreban stabilan ekonomski rast, dok se Kina suočava sa smanjenjem broja radno sposobnog stanovništva. Neki nedavni kineski signali čak sugeriraju da Peking traži načine za poboljšanje odnosa s nepovjerljivom Indijom, umjesto da ih dodatno zaoštrava, izvještava Politico.
Beskonačni rat: Sjeverna i Južna Koreja
Korejski rat nikada nije zvanično završen, činjenica koju i danas osjećaju i visoko razvijena Južna Koreja i izolovana Sjeverna Koreja.
Dvije zemlje već više od šest decenija imaju demilitarizovanu zonu (DMZ) dugu 250 kilometara. Duž njenih rubova, udaljena oko 4 kilometra, nalazi se jedna od najutvrđenijih i najmilitarizovanijih zona na planeti – sa artiljerijom, minama i cijelim glavnim gradom Seulom u direktnom dometu sjevernokorejskih raketa, izvještava Politico.
Šta je u pitanju:
Ogromno. Sjeverna Koreja ostaje jedna od najmanje shvaćenih zemalja na svijetu. Zapadne obavještajne agencije često su držane u mraku, što im otežava pravovremeno predviđanje poteza režima. Na poluotoku je stalno stacionirano oko 30.000 američkih vojnika, koji bi bili među prvim metama u slučaju sukoba, prema Politicu.
Zašto bi se ovo moglo dogoditi:
Sjeverna Koreja je zemlja u rasulu, pogođena glađu, ekonomskom izolacijom i represivnim režimom. Kim Jong Un se oslanja na nuklearni arsenal koji ga je do sada štitio od sudbine drugih diktatora poput Sadama Huseina i Muamera Gadafija . Ako uoči priliku ili prijetnju svojoj vladavini, mogao bi reagovati nepredvidivo i bez oklijevanja, izvještava Politico.
Korejsko poluostrvo bi također moglo postati indirektna žrtva širih globalnih kriza. Mogući kineski napad na Tajvan ili oslabljena američka posvećenost odbrani Evrope mogli bi potkopati povjerenje u američka sigurnosna obećanja. Ankete pokazuju da čak 70 posto Južnokorejaca podržava razvoj vlastitog nuklearnog oružja.
Zašto je sukob malo vjerovatan:
Uprkos naprednim nuklearnim sposobnostima, ostaju pitanja o tome koliko je pouzdan sjevernokorejski arsenal i da li se može precizno i efikasno koristiti. Neki analitičari smatraju da se Korejsko poluostrvo trenutno nalazi u najstabilnijem periodu u posljednjih nekoliko godina. Kim Džong Un se možda osjeća sigurnije nego što bi se inače osjećao s povratkom Donalda Trampa u Bijelu kuću – predsjednika kojeg je lično dva puta ugostio na samitima.
SAD kao najveći globalni šaljivdžija
Geopolitička budućnost je inherentno nepredvidiva – historija rijetko ide po planu i uvijek donosi nepoznanice. Ali ono što je danas posebno zabrinjavajuće za Washington i njegove saveznike jeste činjenica da se zemlja koja se nekada smatrala najvećim stubom globalne stabilnosti – Sjedinjene Američke Države – sada pojavljuje kao najveći globalni “džoker”, piše Politico.
Najveća prijetnja možda neće proizaći iz sukoba koje strateški analitičari decenijama igraju u ratnim igrama i simulacijama. Poremećaj svjetskog poretka mogao bi doći potpuno neočekivano – na primjer, kroz tvit usred noći ili objavu na Truth Social koja bi potresla međunarodnu zajednicu, navodi i Politico.
(24sata.info)