Vilični zglob je najčešće korišteni zglob u ljudskom tijelu tokom života. On ima važnu ulogu pri žvakanju, govoru, smijanju i zijevanju. Problemi s ovim zglobom mogu biti vrlo neprijatni, osim čestog bola, pacijenti se žale i na „pucketanje“, koje ponekad može biti toliko glasno da ga primijeti i okolina.
Otprilike 20% do 30% ljudi doživi neprijatne simptome ili probleme s viličnim zglobom tokom života. Zanimljivo je da se kod žena ovi problemi javljaju višestruko češće nego kod muškaraca. Pacijenti koji tokom sna škrguću zubima imaju izraženije tegobe, jer se zglobovi ni tokom noći ne uspiju rasteretiti.
Simptomi oboljenja viličnog zgloba su različiti i uključuju:
blagu nelagodnost ili zujanje u predjelu uha,
„škljocanje“ pa do jakih bolova čak i pri minimalnom pokretu donje vilice,
krivljenje vilice u jednu ili drugu stranu pri maksimalnom otvaranju usta,
ograničeno otvaranje usta.
Pacijenti se također žale na:
nejasne bolove u predjelu slijepoočnice i glave,
bol koji ide ka licu ili očima,
bol koji se širi prema grlu i vratu.
Zbog raznovrsne manifestacije istog problema, pacijenti često lutaju od doktora do doktora različitih specijalnosti (neurolog, otorinolaringolog, fizijatar…), koji u skladu sa svojom oblašću pokušavaju pomoći, ali često bez trajnog rješenja. Nedovoljno znanje i nepažnja prema problemu viličnog zgloba dovode do toga da pacijenti bezuspješno pokušavaju ublažiti bolove, pri čemu ih ponekad uvjeravaju da rješenja nema i da moraju trpjeti bol do kraja života.
Kod 95% pacijenata zajednički uzrok je neadekvatan zagrižaj:
nedostajući zubi,
nepravilni međusobni odnosi gornjih i donjih zuba,
skeletne deformacije vilica.
Čest je slučaj i kod pacijenata sa zubnim protezama da ih ne koriste jer nisu udobne, smetaju pri jelu ili nisu stabilne, posebno donje proteze. Kod pacijenata kod kojih je prepoznat problem s viličnim zglobom, često ni novi protetski radovi (proteze, mostovi) ne rješavaju tegobe ako nisu pravilno izvedeni.
Svi ovi uzroci dovode do dugotrajnih problema koji utiču na kvalitet života, a jasno je da oboljenje viličnog zgloba zahtijeva pažljiv pristup i stručnost iz oblasti stomatologije, ortopedije vilica i hirurgije kako bi se pacijentu stvarno pomoglo.
Istina je da se liječenje viličnog zgloba razlikuje od onoga što pacijentima najčešće predstavljaju doktori koji nemaju znanje iz stomatologije. Kao što se liječe drugi zglobovi (koljeno, kuk…), tako se liječi i vilični zglob. Nažalost, mali broj ljudi zna za specijaliste maksilofacijalne hirurgije koji mogu procijeniti odgovarajuću terapiju i trajno pomoći pacijentu.
Terapija zavisi od stepena oštećenja zgloba i uzroka problema. Obuhvata:
sanaciju bezubosti (implantima, zubnim mostovima ili protezama),
izradu tzv. splintova koji sprečavaju noćno škripanje zubima,
primjenu lijekova direktno u zglob,
a u težim slučajevima i hirurške zahvate.
(24sata.info)
