Naime, utvrdili su da se krompir prije devet miliona godina razvio iz pretka paradajza. Riječ je o tome da je divlji paradajz, koji je rastao u Andima, ukršten s biljkom Etuberosum, što je značilo hibridizaciju genetskog materijala, kojom je nastao krompir.
“Paradajz je majka, a Etuberosum je otac, ali to u početku nije bilo očigledno”, izjavio je Sanwen Huang, profesor na Institutu za poljoprivrednu genomiku u kineskom Shenzhenu, koji je vodio istraživački tim.
Biljka krompira u svom dijelu iznad tla izgleda skoro isto kao Etuberousm, ali je u odnosu na spomenutu biljku različita u dijelu ispod tla. Etuberosum ima tanku podzemnu stabiljku i nema škrobne gomolje krompira zbog kojih krompir jeste globalna prehrambena namirnica.
Kako bi ustanovili zbog čega krompir ima gomolje, naučnici su izučavali paradajz. Iako paradajz ne proizvodi gomolje, s krompirom dijeli zapanjajuće sličan genetski profil.
“Pripadaju istoj porodici biljaka, zajedno s patlidžanom i duhanom. Ipak, paradajz, krompir i Etuberosum su genetski najbliži. Zbog toga smo odlučili detaljnije ih izučiti”, istakao je Huang.
Kako je to navedeno u naučnom časopisu Cell, istraživači su analizirali 450 genoma kultiviranog krompira i 56 divljih vrsta.
“Ovo je jedna od najvećih genomskih kolekcija divljeg krompira ikada analizirana”, ukazao je naučnik Zhiyang Zhang.
Otkriveno je da su dva gena bila ključna za stvaranje gomolja, a to su SP6A koji je u paradajzu i IT1 koji je u Etuberosumu. Međutim, nijedan gen nije dovoljan sam po sebi, ali kada se oni kombinuju, što je slučaj kod krompira, stvaraju ukusne, škrobne gomolje.
“Studija je revolucionarna jer pokazuje kako hibridizacija pokreće pojavu novog organa, odnosno nove vrste”, rekao je James Mallet, profesor organizmičke i evolucijske biologije na Univerzitetu Harvard.
Krompir je naslijedio stabilnu mješavinu gena oba “roditelja”, što ga čini snažnom i otpornom biljkom. Njegove gomolje skladište energiju, pomažući mu da preživi zimu ili sušu te da se razmnožava bez potrebe za sjemenkama ili oprašivačima. Umjesto toga, nove biljke rastu iz pupoljaka koji niču na gomoljama.
Organi bogati hranjivim tvarima pomogli su krompiru da uspijeva na području Anda. Biljke su se adaptirale i proširile, što je vodilo ka eksploziji raznolikosti. Ljudi su pripitomili brojne divlje vrste, odabravši one s velikim jestivim gomoljama.
“Autohtoni narodi Anda imaju stotine sorti krompira. U Evropi ih imamo možda pet, i to sve od jedne vrste – Solanum tuberosum”, podsjetila je dr. Sandra Knapp, botaničarka Prirodnjačkog muzeja u Londonu.
Krompir je u 16. stoljeću španskim brodovima prevezen u Evropu. Mnogima je bio sumnjiv jer je rastao ispod zemlje, nije se spominjao u Bibliji i izgledao je čudno, ali je ubrzo prihvaćen zbog svoje nutritivne vrijednosti i mogućnosti da izdrži loše uslove. Širom Evrope i svijeta je postao osnovna namirnica.
Nije jasno šta je sljedeće za ovu prilagodljivu biljku jer su se njeni najbliži “srodnici” previše udaljili da bi se prirodna hibridizacija ponovila. No, naučnici istražuju vještačke načine stvaranja novih sorti.
“Radimo na projektu kojim se krompiru pomaže da se razmnožava sjemenkama. Ubacujemo IT1 i druge potrebne gene iz krompira u paradajz, kako bi mogao stvarati gomolje”, obrazložio je profesor Huang.
Za sada je sve u eksperimentalnoj fazi, ali ako se uspije, paradajz neće biti samo dio prošlosti krompira, već bi mogao postati dio njegove budućnosti, piše list Guardian.
(24sata.info)