U objavi na društvenoj mreži X, Stewartson sam sebi postavlja pitanje: “Da li je Trump u stanju narcističnog kolapsa?” i odgovara: “Da, prema većini pokazatelja, čini se da je Donald Trump u stanju narcističnog kolapsa ili vrlo blizu njega”.
U nekoliko tačaka navodi šta ide u prilog toj hipotezi. Do narcističnog kolapsa može doći kada narcistična osoba doživi javno poniženje ili gubitak statusa, kada se počne raspadati osnovna slika o vlastitoj veličini, kada ga napuštaju ljudi koji su mu važni i koji su ga podržavali, te kada zablude o vlastitoj superiornosti bivaju osporene neosporivom stvarnošću.
Takvo stanje kod narcistične ličnosti može dovesti do izliva bijesa, paranoidnih ideja, kognitivnog haosa, negiranja stvarnosti, opsesivnog fokusiranja na neprijatelje i pokušaja da se obnavlja lažna slika veličine putem osvete ili dominacije.
Mogući simptomi
Stewartson navodi simptome kod američkog predsjednika, koji po njegovom mišljenju prije svega nastavlja iskrivljavati prošlost: “Stalno ponavlja: pobijedio sam na izborima treći put, a neuspjehe ili poraze proglašava pobjedama”.
Upozorava i na “opsjednutost neprijateljima, fiksaciju na sve duži popis izdajnika: Obamu, Clintona, Bidena, novinare, obavještajce, imigrante”.
“Izraz ‘pokušali su ukrasti izbore’ prerasta u mitsku priču o izdaji, a ne politički argument”, piše Stewartson.
Podsjeća i na druge znakove u Trumpovim govorima, poput “nasumičnih digresija o uređenju Bijele kuće i besmislenog ponavljanja izraza kao što su 12 miliona dolara, lažna fascikla”.
Opasnost reakcije moćnog čovjeka
“Prema Ottu Kernbergu (američkom psihoanalitičaru koji se bavio egom i graničnim poremećajem ličnosti, ali i blažim oblicima narcističnog poremećaja), kada narcista bude suočen s dokazima koji proturječe njegovoj grandioznoj slici o sebi, njegovo lažno ja se urušava, što dovodi do bijesa, panike i psihotične odbrane. Tada može preći u psihotično ili gotovo psihotično stanje, gdje više ne prepoznaje realnost i ekstremno se fokusira na obnavljanje slike o sopstvenoj veličini – često kroz uništavanje stvarnih ili zamišljenih neprijatelja”, piše bloger.
Istovremeno upozorava na moguće posljedice.
“Narcista u stanju kolapsa je opasan. Često želi osvetu kako bi obnovio svoju poziciju. Može djelovati impulzivno, naročito ako i dalje ima stvarnu moć – pravnu, političku, medijsku ili paravojnu. Kod nekoga sa Trumpovim utjecajem, to se može manifestovati kroz pozive na masovne čistke, nasilje, hapšenja, pokušaje destabilizacije institucija kako bi održao svoj mit i potpuno odvajanje od zakona i demokratskih normi”.
Nije formalna dijagnoza
Narcistični kolaps nije formalna dijagnoza u američkom priručniku za mentalne poremećaje DSM-5, niti u drugim međunarodnim klasifikacijama. Nije ni klinički termin, za razliku od narcističnog poremećaja ličnosti, koji je uvršten u DSM-III još 1980. godine.
Ipak, osobe s narcističnim poremećajem ličnosti na povredu samopouzdanja mogu reagovati defanzivno: bijesom, prezirom ili povlačenjem, dok su iznutra preplavljene šokom, povrijeđenošću i stidom.
Većinu od deset dijagnostičkih kriterija za ovaj poremećaj prema MKB-10 Trump vjerovatno ispunjava: ima grandioznu predstavu o vlastitoj važnosti, zaokupljen je fantazijama o apsolutnom uspjehu (kao što je tvrdnja da može brzo završiti rat u Ukrajini), traži beskrajno divljenje (što pokazuje njegova želja za Nobelovom nagradom za mir).
Takođe pokazuje uvjerenje o vlastitoj privilegiranosti, manipulira međuljudskim odnosima u svoju korist, nedostaje mu empatije te se ponaša arogantno i nadmeno. Ovaj poremećaj se često preklapa s drugim – antisocijalnim, graničnim, histrionskim i paranoidnim.
To što Trump u govorima nejasno skreće s teme, gubi nit i ponavlja se, može biti i znak starenja, koje nosi sa sobom pad kognitivnih sposobnosti i pogoršanje pamćenja.
Ipak, nijedan američki psihijatar nikada nije javno sugerisao da Donald Trump pati od bilo kakvog mentalnog poremećaja, jer poštuju pravilo da se javne ličnosti ne dijagnosticiraju bez ličnog pregleda.
(24sata.info)