S tim u vezi se dovodi i predstojeća drugostepena presuda koja čeka Dodika u predmetu za nepoštivanje presuda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. Nakon što se prošlog petka bez ikakve najave Dodik pojavio u sjedištu državnog pravosuđa nakon troipomjesečnog bjekstva, odnosno nemogućnosti državne policije da ga privede, u javnom prostoru se pojavio dominantan narativ da je riječ o političkom dogovoru Dodika i pravosuđa.
Stoga će drugostepena presuda Dodiku otkloniti sve sumnje da li je bilo nekog dogovora. Podsjetimo, u prvostepenom postupku Dodik je osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja političke funkcije. Upravo je ovaj drugi dio kazne najveća boljka za Dodika, jer bi ga diskvalifikovala iz političkog života.
S tim u vezi nameće se pitanje da li je Dodik u potencijalnom dogovoru s pravosuđem, a uz izvjesno moderatorstvo ključnih aktera međunarodne zajednice pristao da se čak i povuče s čela SNSD-a i politike generalno, kako bi ga zamijenila Željka Cvijanović, kao što je objavila Istraga.
U tom kontekstu se navodi i nezadovoljstvo Dodikovog sina Igora Dodika, koji navodno ne prihvata da stranku preuzme Cvijanović. No, suštinski koja je razlika između Cvijanović ili Dodika mlađeg ili bilo koga trećeg. Dodikovo formalno povlačenje iz politike ne bi ništa značilo u praktičnom, već samo simboličnom smislu.
Čak i ako bi se povukao iz politike, u zamjenu da ga se amnestira u svim predmetima i postupcima, to ništa ne znači u praksi. Dodik bi sve političke konce i dalje mogao povlačiti u pozadini. Mogao bi određivati kadrovska rješenja, diktirati politiku, s tim što bi ključni izvođači bili drugi. A on bi u zavjetrini politike na terenu mogao i dalje sebe predstavljati kao čovjeka koji je mozak operacija.
Zato bi olako pristajanje na amnestiranje i Dodika i SNSD-ove politike mogla biti velika varka i šarena laža za naivne u politici.
(24sata.info)