Postoje mnoge teorije u politici i međunarodnim odnosima, a jedna od njih se vratila “na velika vrata” zbog predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, koji je koristi po uzoru na jednog od svojih prethodnika koji ju je popularizovao.
Takozvana “teorija luđaka” u međunarodnim odnosima označava ponašanje lidera koji želi da stvori imidž nestabilne i nepredvidljive osobe, kako bi svoje rivale “natjerao” na popuštanje.
Potiče iz 16. vijeka, popularizovao je Richard Nixon
Prvi obrisi “teorije luđaka” su djelo talijanskog mislioca Niccola Machiavellija, koji je 1517. godine u svom djelu “Discorsi sopra la prima deca di Tito Livio” napisao da je “vrlo mudro glumiti luđaka.”
Iako ova teorija potiče od Machiavellijevog djela, bivši američki predsjednik Richard Nixon se smatra svojevrsnim “osnivačem” ove ideje u međunarodnim odnosima.
Tokom Nixonovog mandata u Bijeloj kući, on se često pokušavao predstaviti kao nepredvidljivi lider koji je “spreman na sve”, kako bi se njegovi rivali, primarno rukovodstvo Sovjetskog saveza, povlačili iz straha od sukoba.
Primjera njegovog korištenja ove teorije ima mnogo, a najpoznatiji je otkrio Harry Haldeman, šef Nixonovog kabineta, koji je otkrio šta mu je predsjednik SAD-a rekao u kontekstu Vijetnamskog rata.
“Harry, ja to zovem ‘teorija luđaka.’ Želim da Vijetnamci povjeruju da sam došao do tačke kada bih mogao učiniti bilo šta da zaustavim rat. Samo ćemo im pustiti glasinu: ‘za ime Boga, znate da je Nixon opsjednut komunizmom. Ne možemo ga obuzdati kad je ljut, a ima prst na nuklearnom dugmetu”, i Ho Ši Min će sam biti u Parizu za dva dana, moleći za mir”, prisjetio se Haldeman riječi njegovog šefa.
Nixon je istu teoriju iskoristio nekoliko godina ranije, kada je naredio trodnevno nadlijetanje sovjetske granice s bombarderima B-52, koji su nosili termonuklearno oružje.
Trump u Nixonu pronašao svog uzora
Od kada je Nixon napustio Bijelu kuću, američki predsjednici su generalno “izbjegavali” ovu teoriju, ali se to promijenilo 2016. godine kada je u Washington stigao Donald Trump.
Aktuelni američki predsjednik je Nixonovu teoriju podigao na novu razinu, imajući u vidu da je koristi u svakoj prilici.
Međutim, Trump je “teoriju luđaka” proširio na sve aspekte međunarodnih odnosa, pa je tako otvoreno prijetio državama da će se povući iz raznih sporazuma ako ne urade ono što on želi.
Također, prijetio je i Sjevernoj Koreji u više navrata s američkim nuklearnim arsenalom, ali su stručnjaci za međunarodne odnose nazvali ove prijetnje, u kontekstu “teorije luđaka”, kao manje efektivne od Nixonovih.
Njihovo pojašnjenje bazira se na tome da je Nixon “davao indicije da su ga rivali doveli do ‘tačke pucanja’ i da će prestati s prijetnjama ako oni promijene pristup”, dok su svjetski lideri Trumpovo korištenje ove teorije pripisivali kao “dio njegove standardne procedure.”
Nepredvidljivost kao osnova Trumpove vanjske politike
Ipak, Trump je uveo novinu u ovu teoriju, a to je intenzivna nepredvidljivost.
Najbolji primjer za to je odluka da američkim “probijačima bunkera” gađa iranska nuklearna postrojenja. Trump je danima glumio neodlučnost, čak i rekao da će odluku donijeti za 14 dana, a onda iznenada pokrenuo napad na Iran.
Primjer su svakako i carine koje je uveo, pa suspendovao, u aprilu ove godine. Dok se bliži rok kojeg je postavio, Trump “igra” na to da će njegova nepredvidljivost dovesti do straha među svjetskim liderima da će on carinske stope povećati, te da će ih time primorati na potpisivanje ugovora o slobodnoj trgovini.
Međutim, druga strana ove nepredvidljivosti je gubitak stabilnih partnerstava širom svijeta.
Posebno se to odnosi na zemlje članice NATO-a, a posebno one koji se nalaze u direktnom dodiru sa Rusijom.
Dok su svi prethodni američki predsjednici jasno govorili kako će poštovati pravila NATO-a, odnosno obavezu da sve članice brane zemlju koja je pod napadom, Trump je davao izjave u suprotnom smjeru.
Time je, kako se čini, ozbiljno narušio povjerenje između SAD-a i ovih država, mada treba reći da je njegovo obilato korištenje “teorije luđaka” bio veliki dio razloga za dogovor među članicama NATO-a o povećanju izdavanja na odbranu.
U svakom slučaju, s Trumpom je ova, na trenutke zaboravljena, teorija u međunarodnim odnosima opet postala “stanovnik” Washingtona.
(24sata.info)
