Iako možda selektor Selver Hodžić nije isključivi krivac, činjenica je da je promjena na klupi našoj reprezentaciji donijela malo dobrih rezultata.
Samira Hurem, pod čijim vodstvom je selekcija izborila i plasman u elitni rang Lige nacija, je naprasno smijenjena 16. marta 2024. godine nakon što nije uspjela proći baraž za opstanak u Ligi A nacija u dvomeču protiv Švedske, tada aktuelne trećeplasirane reprezentacije na Svjetskom prvenstvu.
Umjesto nje Nogometni savez BiH je imenovao Hodžića za selektora, a pod njegovim vodstvom reprezentacija je u 14 utakmica upisao 7 poraza, 4 remija i samo 3 pobjede, te nije ni čudo što su naše dame ispale u najniži rang Lige nacija.
Ovo ispadanje ima mnogo dublje posljedice od samih sportskih rezultata i direktno pogađa razvoj ženskog nogometa u cijeloj zemlji – od reprezentacije, preko klubova, do trenera, sutkinja i svih aktera koji rade na unapređenju ovog sporta.
Nakon što smo igrali protiv selekcija poput Engleske, Švedske i drugih vrhunskih timova, sada ćemo se susretati sa reprezentacijama znatno nižeg nivoa kao što su Gibraltar, Malta, Kosovo, Litvanija i slične. Kvalitet tih utakmica je daleko ispod izazova koje smo imali do sada, što direktno usporava razvoj reprezentativki koje trebaju visoke standarde kako bi napredovale. Manje jake utakmice znače manje prilika za učenje, napredak i pripremu za veće domete.
S istim ovim padom dolazi i pad koeficijenta reprezentacije. To je rezultat koji se godinama gradio – kroz ozbiljan rad, iako sa limitiranim resursima. Danas se Bosna i Hercegovina nalazi na 25. mjestu UEFA rang liste, a zemlje koje su među prvih 24 imaju pravo na najmanje dva predstavnika u UEFA takmičenjima. Mi smo bili na pragu da taj iskorak ostvarimo. Ovim padom, ne samo da gubimo šansu za dodatne klupske predstavnike, nego realno riskiramo i dodatni pad koji će dugoročno negativno utjecati na našu prisutnost u evropskim okvirima.
Koeficijent reprezentacije nije izolovana brojka – on ima direktan utjecaj i na klubove. Ako padne koeficijent zemlje, manje je vjerovatno da će naši klubovi imati dobar žrijeb u kvalifikacijama, te će imati manje šanse za ostvarenje značajnog rezultata i prihoda iz UEFA fondova. Samim tim, finansijska stabilnost klubova i njihovih omladinskih pogona biće dodatno ugrožena.
Ovaj negativan ciklus se ne zaustavlja samo na reprezentaciji i klubovima. Smanjen interes za utakmice lige C, niža gledanost i atraktivnost, znači i manji medijski prostor, manji interes sponzora, i samim tim manje ulaganja u ženski nogomet. To sve vodi do toga da infrastruktura, uslovi rada, razvoj omladinskih selekcija i promocija ženskog nogometa ostaju na osnovnom i nedovoljnom nivou, dok ostatak Evrope sve više ulaže i profesionalizira ovaj segment sporta.
Koeficijent i status reprezentacije također direktno utiču na pozicije i kvote koje imamo u međunarodnim strukturama. Broj trenera, sutkinja i službenih osoba iz BiH koje mogu učestvovati na UEFA i FIFA takmičenjima, edukacijama i seminarima, povezan je sa statusom naše reprezentacije i lige. Pad na tom planu znači i stagnaciju u razvoju stručnih kadrova.
Na kraju, najvažniji aspekt – gubitak motivacije i vizije. Ovakvi rezultati ruše kontinuitet koji smo s teškom mukom gradili. Gubi se povjerenje u sistem, ulaganja postaju sve rjeđa, a potencijalne igračice, treneri i sponzori okreću se drugim sredinama i sportovima koji nude stabilnije i jasnije putanje razvoja.
Zato je ovaj trenutak ključan za promjene. Potrebna je hitna i odlučna reakcija svih struktura kako bi se:
- osigurao povratak u B ligu u najkraćem roku,
- zaustavio pad koeficijenta,
- ojačali klubovi i domaće takmičenje,
- stvorile nove prilike za razvoj igračica i stručnog kadra,
- i, najvažnije, povratilo povjerenje u ženski nogomet kao ozbiljnu sportsku granu.
Ženski nogomet u Bosni i Hercegovini ima dokazane rezultate, posvećene ljude i ogroman potencijal. Ipak, bez sistemske podrške i strateškog pristupa, nećemo moći pratiti tempo razvoja koji danas vlada u evropskom nogometu. Vrijeme je da to prepoznamo i djelujemo odmah!
(24sata.info)