Ono što je počelo kao rijedak i naizgled izoliran incident, razvilo se u široko rasprostranjen trend.
“To je veoma čudno, odmah sam otišla u kancelariju svog savjetnika da ga pitam o čemu je riječ”, izjavila je istraživačica Zoe Goldsborough.
“Imali smo sve snimke kamera na Jicaronu za cijelu godinu, tako da smo mogli rekonstruirati scenu i vidjeti da li je ovo čudno ponašanje jedinstven slučaj ili nešto veće od toga”, dodao je istraživač Brendan Barrett.
Fenomen je prvi put uočen 2022. godine kada je Goldsborough pregledala snimak kamera aktiviranih pokretom, koje su postavljene u svrhu proučavanja kapucina koji koriste kameno oruđe. Među hiljadama snimaka, jedan je prikazao zapanjujući prizor. Mužjak kapucina je na leđima nosio mladunče urlikavca, što je međuvrsna interakcija kakva nikad ranije nije viđena.
Dubljim istraživanjem snimaka, Goldsborough je otkrila još primjera, četiri različita mladunčeta urlikavca koje je gotovo uvijek nosio isti pododrasli mužjak nazvan Joker.
“U početku smo mislili da bi se moglo raditi o usvajanju, međutim, činjenica da je mužjak bio isključivi nosioc ovih beba zapravo je važan dio slagalice”, kazala je ona.
Neko vrijeme se ovo ponašanje činilo kao izolirana znatiželja.
“Mislili smo da je riječ o jedinki koja pokušava nešto novo, što nije neuobičajeno vidjeti među kapucinima. To su veoma znatiželjne životinje, koje stalno istražuju šumu i uče kako da komuniciraju sa svojim svijetom”, riječi su pomenute istraživačice.
Međutim, pet mjeseci kasnije, novi set snimaka je otkrio da Joker nije sam. Četiri druga mlada mužjaka kapucina također su počela nositi mladunčad urlikavaca.
“Kompletna vremenska linija nam otkriva fascinantnu priču o jednoj jedinki koja je započela neobično ponašanje, a koje su sve brže preuzimali drugi mladi mužjaci”, istakao je Barrett.
U periodu od 15 mjeseci, istraživači su dokumentovali 11 različitih otmica. Mladunčad urlikavaca, držeći se za trbuhe ili leđa svojih otmičara, viđeni su kako prate kapucine dok su se kretali kroz šumu, ponekad dok su oruđem lomili školjke ili orašaste plodove. U većini slučajeva su mladunčad bila mlađa od četiri sedmice, a dokazi pokazuju da nijedan nije preživio.
Međutim, kapucini nisu povrijedili bebe, nego im nisu mogli osigurati mlijeko potrebno za preživljavanje. Istraživači opisuju ovo ponašanje kao “društvenu tradiciju” ili “kulturni hir”, inovaciju koja je započela jednom jedinkom, a zatim se proširila putem društvenog učenja.
“Nismo vidjeli nikakvu korist od ovoga za kapucine, ali ne vidimo ni jasnu štetu, iako bi im to moglo otežati korištenje oruđa”, rekla je Goldsborough.
Istraživači vjeruju da porijeklo ovog čudnog ponašanja može ležati u jedinstvenim uvjetima otoka Jicaron.
“Preživljavanje na Jicaronu izgleda lako. Nema predatora, a konkurenata je malo, što kapucinima ostavlja mnogo vremena i malo posla. Čini se da ovaj ‘luksuzni’ život postavlja temelje za inovatore u populaciji ovih društvenih životinja. Ova nova tradicija nam pokazuje da nužda ne mora biti ‘majka’ izuma. Za visoko inteligentnog majmuna koji živi u sigurnom, možda i nedovoljno stimulativnom okruženju, dosada i slobodno vrijeme bi mogli biti dovoljni”, riječi su suosnivačice projekta Meg Crofoot.
Dugoročne posljedice ovog trenda zasad nisu poznate, međutim, urlikavci su već ugroženi na Jicaronu, tako da otmice novorođenčadi mogu postati problem u njihovom očuvanju, posebno ako se trend nastavi širiti.
(24sata.info)