Autoimune bolesti pogađaju čak 800 miliona ljudi diljem svijeta – otprilike jednog od 10 osoba.
Od multiple skleroze i lupusa do dijabetesa tipa 1 i reumatoidnog artritisa, sva ova stanja imaju zajedničku osobinu: vlastiti imunološki sistem tijela okreće se protiv samog sebe.
Trenutni tretmani imaju za cilj suzbiti taj odgovor, ali smanjivanje cijelog imunološkog sistema dolazi s visokom cijenom: ostavlja pacijente ranjivima na druge bolesti i često zahtijeva svakodnevnu, invazivnu njegu, piše Guardian.
Revolucija je sada u toku, jer istraživači razvijaju novi pristup koji cilja samo specifični dio imunološkog sistema koji je postao poremećen. Ovi tretmani poznati su kao “inverzne vakcine” jer potiskuju određeni dio imunološkog sistema, umjesto da ga pojačavaju, kao što to čine postojeće vakcine.
“Ovo je sveti gral”, kaže imunolog Stephen Miller sa Univerzitet Northwestern. “Želimo koristiti skalpel, a ne malj za liječenje ovih bolesti”.
Rezultati kod celijakije, multiple skleroze, dijabetesa…
Millerov rad iz 2021. , objavljen 2022. u časopisu Gastroenterology, bio je prvi koji je pokazao da inverzne vakcine mogu biti efikasne kod ljudi. Studija je proučavala celijakiju, kod koje imunološki sistem napada crijevnu sluznicu kada otkrije prisutnost glutena, proteina koji se nalazi u pšenici i drugim žitaricama.
Tokom dvije sedmice, 33 pacijenta s celijakijom koji su bili u remisiji unosili su gluten; otprilike polovica je prethodno primila inverznu vakcinu, dok je druga polovica primila placebo. Nakon dvije sedmice, istraživači su pregledali crijevnu sluznicu ispitanika i otkrili da grupa koja je primila inverznu vakcinu nije imala oštećenja, dok je grupa koja je primila placebo pokazala primjetno pogoršanje simptoma.
Osnovna ideja inverznih vakcija počiva na korištenju određenih sintetičkih nanočestica vezanih za određene proteine povezane s bolešću – nazvane antigeni – kao ciljane glasnike za prekvalifikaciju imunološkog sistema. Nanočestice oponašaju umiruće ljudske stanice, normalan proces. Iako su te umiruće stanice “strane”, imunološki sistem zna da ih ne smije napasti. Imunološki sistem nauči ignorirati i nanočestice i vezane proteine te prestaje napadati tijelo.
“Ovo preodgaja imunološki sistem”, kaže bioinženjer sa Univerziteta New York Jeffrey Hubbell. “Dakle, onda kaže: ‘U redu, dobro sam, ne moram ovo napadati jer vidim da to nije prijetnja'”.
Godine 2023. Hubbell i njegovi kolege objavili su recenzirani rad u časopisu Nature u kojem pokazuju da bi ova metoda mogla zaustaviti mišju verziju multiple skleroze (MS), bolesti u kojoj imunološki sistem napada živčane stanice u mozgu i tijelu. Tokom proteklih osam mjeseci, Anokion, firma koju su Hubbell i drugi osnovali kako bi komercijalizirali svoj rad, najavila je uspješna rana ispitivanja na ljudima i kod celijakije i kod MS-a .
“Bilo je poprilično mnogo suza sreće koje smo prolili ja i moj tim kada smo vidjeli kliničke rezultate”, kaže Hubbell.
Otkriće da određene negativno nabijene molekule mogu preučiti imunološki sistem da prestane napadati naša vlastita tkiva bila je “potpuna slučajnost”, kaže imunolog sa Univerziteta u Calgaryju Pere Santamaria. Bio je među prvim naučnicima koji su to otkrili. “Nikada to ne bih pogodio”, kaže. “Ni u najluđim snovima”.
Santamaria je veći dio svoje karijere proveo fokusirajući se na dijabetes tipa 1, bolest kod koje imunološki sistem napada stanice gušterače koje proizvode inzulin. Nedavno je, međutim, počeo istraživati inverzne vakcine za druge autoimune poremećaje, uključujući bolest nazvanu primarni bilijarni kolangitis (PBC) koja utječe na žučne kanale u jetri. Jedna od prednosti rada na PBC-u je ta što, budući da je rijedak, klinička ispitivanja ne zahtijevaju ni približno toliko pacijenata; kao rezultat toga, proces odobravanja lijeka može se brže odvijati. “A nakon što dobijemo odobrenje za jednu indikaciju, možda ćemo moći brže ići s drugima”, kaže Santamaria.
Jedna od ključnih prednosti inverznih vakcina je njihova široka svestranost; čini se da pristup može djelovati kod širokog raspona autoimunih bolesti. “Kod životinja djeluje cijelo vrijeme”, kaže Santamaria. “Isprobali smo ovo na mnogim različitim životinjskim modelima autoimunih bolesti”. Naravno, uspjeh u studijama na životinjama ne znači automatski i uspjeh kod ljudi.
Imunološki sistem pamti
Prošle godine, Bana Jabri, direktorica Instituta Imagine u Parizu, oprezno je optimistična u pogledu njihovog potencijala, ali također napominje da je imunološki sistem izuzetno složen. Neke imunološke stanice, na primjer, cirkuliraju po cijelom tijelu, dok druge trajno borave u određenim tkivima. Jabri kaže da još nije jasno mogu li trenutni inverzni imunološki tretmani utjecati na obje vrste stanica.
Još jedna potencijalna prednost: većina istraživača kaže da će učinak vjerovatno trajati mjesecima ili možda duže – slično obrascu koji se vidi kod mnogih neinverznih vakcina. “Imunološki sistem je nevjerovatan”, kaže Hubbell. “Ima pamćenje, a to pamćenje traje”. Trenutno većina tretmana za autoimune bolesti zahtijeva češće liječenje, često režim dnevne terapije.
Osim toga, čini se da inverzne vakcine imaju koristi koje nadilaze autoimunost. Mogu djelovati i kod alergija, koje također uključuju pretjeranu reakciju imunološkog sistema – u ovom slučaju na hranu ili okolišni okidač, a ne na vlastito tijelo. Godine 2022. Miller i njegov kolega, biomedicinski inženjer sa Univerziteta Michigan Lonnie Shea, objavili su malu studiju s miševima alergičnima na kikiriki. Životinje koje su primile inverznu vakcinu mogle su konzumirati znatno više kikirikija bez simptoma od onih koje ga nisu primile.
Prošlog mjeseca, Hubbell i nekoliko kolega objavili su rad u časopisu Science Translational Medicine u kojem pokazuju da njihova inverzivna vakcina može zaštititi alergične miševe od antigena grinja kućne prašine, čestog uzroka astme, kao i od antigena bjelanjaka kokošjih jaja, uobičajenog eksperimentalnog modela za alergiju. Zaštita se održala kroz ponovljena izlaganja alergenima tokom nekoliko mjeseci.
Prošle godine, Shea, biomedicinski inženjer sa Univerziteta u Michiganu, objavio je rad koji se bavi alfa-gal sindromom, potencijalno teškom alergijom na meso uzrokovanom ubodima krpelja. Zaraženi miševi koji su primili inverznu vakcinu pokazali su znatno manje simptoma od onih koji su primili placebo. “Uspjeli smo u osnovi uvjeriti imunološki sistem da ti proteini nisu opasni”, kaže Shea.
U ovom trenutku teško je reći koliko će vremena proći prije nego što inverzne vakcine budu odobrene za ljudsku upotrebu. Miller, Shea, Hubbell, Santamaria i drugi istraživači uključeni su u startup biotehnološke kompanije koje rade na njihovom razvoju. Neke veće farmaceutske kompanije također su optimistične u pogledu ovog pristupa i surađuju sa startupima.
Uprkos neizvjesnosti, postoji optimizam
U decembru je Genentech najavio partnerstvo s Courom, firmom koju su osnovali Miller i Shea, koje bi moglo vrijediti do 900 miliona dolara. Prošle godine, Parvus, startup koji je osnovao Santamaria, sklopio je suradnju s farmaceutskom kompanijom AbbVie. Nekoliko inverznih vakcina trenutno je usred ili će uskoro započeti drugu fazu ispitivanja, male studije koje istražuju koliko je liječenje efikasno kod ljudi.
Neki naučnici procjenjuju da bi prva inverzna vakcina mogla biti dostupna za upotrebu za tri do pet godina. Drugi su manje sigurni. “Mislim da će trebati 10 godina da se to usavrši”, kaže Jabri. “Ali moglo bi biti kraće, a i duže”.
Uprkos tome, gotovo svi su optimistični. “Prije dvadeset godina, rekao bih vam da to nije moguće, apsolutno ne”, kaže Miller. “Danas mogu reći da će se to dogoditi. Nema sumnje”.
(24sata.info)