Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) je analizirao trenutnu situaciju u Bosni i Hercegovini.
S tim u vezi analizirane su izjave hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, kao i sklapanje vojnih saveza u regiji, odnosno Hrvatske, Albanije i Kosova s jedne, te Srbije i Mađarske s druge strane, te njihove posljedice po BiH.
Analizu IFIMES-a iz sarajevskog Oslobođenja prenosimo u cijelosti.
“Izjava hrvatskog premijera Andreja Plenkovića (HDZ), da Republika Hrvatska neće uvoditi sankcije predsjedniku entiteta Republika Srpska Miloradu Dodiku (SNSD) predstavlja najjači udar na BiH od prosinca 1991. godine kada je u Zagrebu bio ustanovljen udruženi zločinački poduhvat (UZP) prema Bosni i Hercegovini s ciljem stvaranja entiteta „Hrvatska Republika Herceg-Bosna (HR—HB)“ kao budućeg sastavnog dijela Republike Hrvatske.
– Mi nismo u istoj poziciji kao druge zemlje koje nisu susjedi. Banja Luka je od Zagreba udaljena sat i pol vožnje. Zato želimo slati umirujuće poruke, poticati dijalog i vraćati političke aktere u BiH u ustavne okvire, rekao je premijer Hrvatske Andrej Plenković novinarima poslije sastanka s liderom HDZBiH Draganom Čovićem, poslije kojeg je po, svemu sudeći, održao i tajni sastanak sa Miloradom Dodikom.
Vojni savezi
Međunarodni institut IFIMES je nedavno objavio analizu sa naslovom „Bosna i Hercegovina 2025: Dva američka plana za Balkan i BiH ne podudaraju se s velikodržavnim konceptima?“
Prema američkoj inicijativi o trilaterali SAD-Bosna i Hercegovina-Srbija predviđen je istodobni ulazak Bosne i Hercegovine i Srbije u NATO i EU uz čekanje raspleta pregovora između SAD i Ruske Federacije. Maksimalni ustupak Srbiji je mogućnost zadržavanja statusa vojne neutralnosti, ali je obavezan ulazak u EU uz obavezu da nalazišta rijetkih metala ustupi SAD.
Visokom predstavniku u BiH (OHR) Christianu Schmidtu (CSU) krajem veljače 2025. godine uručen je „Non-paper“, koji sadrži, između ostaloga, pet koraka:
Restrukturiranje upravljanja: građanska federacija
Ekonomski preporod – Balkanski Marshallov plan
Istina i pomirenje: zajednički narativ
Sigurnosni remont: ujedinjene snage
Međunarodno sidro: put članstva u EU
U „Non-paperu“ se nalaze poglavlja: „Tko može izgubiti od ovoga“ i „Kako da se svi uključe“.
S tim u vezi naglasili smo da se Turska nameće kao ozbiljan partner EU zbog svojih političko-obavještajnih i sigurnosno-vojnih veza sa Ukrajinom, ali i sa Rusijom i SAD, a posebno sa islamskim zemljama, počevši od Saudijske Arabije, Irana do Iraka i Katara, pa čak i UAE. Turska bi prema planu SAD-a imala ulogu čuvara balkanskih granica i zaštitite suverenosti Bosne i Hercegovine.
Nakon objave naših saznanja, Republika Hrvatska je ubrzala potpisivanje deklaracije odnosno vojnog sporazuma sa Albanijom i Kosovom 18. ožujka, a odmah zatim kao kontra odgovor uslijedilo je i potpisivanje vojnog sporazuma Srbije i Mađarske 1. travnja 2025. godine.
I ovaj sporazum je između ostalog usmjeren protiv Bosne i Hercegovine, ali prioritetno protiv Republike Hrvatske imajući u vidu velikodržavni plan Viktora Orbana (Fidesz) koji obuhvaća teritorije Republike Hrvatske i zbog čega su iz Zagreba otišli na nekoliko adresa, uključujući i bivšu hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović (HDZ), tražeći vojnu tehniku i opremu mimo znanja NATO-a, a u cilju moguće konfrontacije sa Mađarskom i straha od političkih veza koje Viktor Orban ima sa Donaldom Trumpom i sa Vladimirom Putinom. U oba slučaja potpisivanja vojnih saveza NATO se ogradio.
„NATO kao organizacija nije strana u njima i kao takva nije imala ulogu u procesu konzultacija.“ Plenković se formiranjem vojnog bloka 18. ožujka 2025. godine sa Albanijom i Kosovom, a bez suglasnosti SAD-a i NATO-a direktno suprotstavio američkom planu istodobnog ulaska BiH i Srbije pod okrilje NATO-a.
Plenković podržavajući Dodika i stvaranjem vojnog bloka sa Albanijom i Kosovom želi podjelu Bosne i Hercegovine i dugoročno podrivanje Srbije i Mađarske.
Nažalost, pored Hrvatske, Albanije, Mađarske, Srbije i Kosovo je pristalo biti dio saveza koji šteti regionalnoj stabilnosti i miru i potkopava suverenitet BiH, bez obzira što tako Kosovo jača i ima čvršće veze sa članicama NATO-a.
Helezova posjeta SAD-u
I Hrvatska i Mađarska kao članice EU i NATO-a zajedno sa Srbijom podržavaju Dodika odnosno tako i podjelu BiH. Ono što je zabrinjavajuće je da i politika Slovenije preko Socijaldemokrata (SD), starih komunista, ne želi uvesti sankcije Dodiku i onda dolazimo do apsurda da tri najjače države bivše Jugoslavije (Srbija, Hrvatska i Slovenija) podržavaju Dodikovu politiku podjele BiH.
Slovenija odbija uvesti sankcije Dodiku i njegovoj oligarhiji i izbjegava provjeriti sumnjivu Dodikovu imovinu u Sloveniji, koja prema američkim procjenama, iznosi tri milijarde.
Njemačka, Austrija, Velika Britanija, Nizozemska, Francuska i drugi jasno definiraju Milorada Dodika kao problem koji se treba eliminirati. Dok se za Srbiju i Mađarsku već poodavno zna koji interesi prevladavaju prema podršci Dodiku, (ako je u potpunosti ima u Srbiji) dočim Plenkovićev salto mortale nitko nije očekivao – da formiranjem vojnog saveza i podrškom Dodiku pokuša razbijati BiH i spriječiti smirivanje odnosa BiH i Srbije i onemogućiti trilateralni dogovor na čelu sa SAD-om.
Dana 10. ožujka 2025. godine sedam dana prije objave hrvatsko-albanskog vojnog saveza, ministar obrane BiH Zukan Helez, je izjavio: „U svome izlaganju sam Glavnom tajniku NATO-a Marku Rutteu predložio da BiH bude odmah uvjetno primljena u članstvo NATO saveza. Ukoliko bi to napravilo probleme u regiji, predložio sam da se i Srbiji ponudi uvjetno članstvo u NATO savezu. Smatram da bismo na ovaj način osigurali dugotrajni mir i stabilnost u BiH i čitavoj regiji“, istakao je Helez, što je korespondiralo sa planom trilaterale i američkim interesima.
Nedavna uspješna posjeta ministra Heleza Pentagonu, odnosno SAD-u, bila je prilika i za razgovor oko trilaterale. Helez je prvi državni ministar iz regije, a među prvima i u svijetu, koje posjetio SAD nakon dolaska nove američke administracije. Helezova posjeta je bila prilika da dodatno učvrsti partnerstvo i osigura nastavak podrške Sjedinjenih Američkih Država Bosni i Hercegovini. „Sjedinjene Američke Države su naš prijatelj i ključni vanjskopolitički partner“, naglasio je ministar Zukan Helez.
U SAD-u se razgovaralo o detaljima i mogućnostima realizacije približavanja BiH i Srbije kada je u pitanju NATO i ulazak u EU. Milorad Dodik je dobio instrukciju da poziva na razgovore sa „bošnjačkom stranom“ što korespondira sa američkom politikom da se BiH i Srbija zajedno približavaju NATO-u i EU što apsolutno ne odgovara Republici Hrvatskoj.
Politika Slovenije je krenula stranputicom i neuvođenjem sankcija Dodiku nanosi direktnu štetu sama sebi i neprihvatljivo je da se politika Slovenije ravna i poistovjećuje sa politikom Republike Hrvatske i Andreja Plenkovića. Milorad Dodik i njegovi oligarsi predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti Slovenije, jer su svojim sumnjivim kapitalom inficirali Sloveniju, a zbog političkih konekcija sa vlašću i opozicijom te slovenskim tajkunima Dodik je postao unutrašnjopolitički faktor, koji će imati utjecaja na naredne parlamentarne i lokalne izbore u Sloveniji, koji će se održati 2026.godine. Pad Dodika će zatresti slovensku političku scenu, dok se još uvijek očekuje reakcija slovenskih istražnih organa.
Plenkovićev razbijački potez, da sa dva udarca (vojni savez i podrška Dodiku) potkopava tri države, BiH, Srbiju i Mađarsku, naišao je na otpor i osudu i u EU, ne samo u NATO i u krugovima američke administracije, koja je Plenkovića detektirala kao saveznika protivnika Donalda Trumpa u Washingtonu.
Budućnost BiH
Plenković zaboravlja da je Bosna i Hercegovina, pored trgovinskog suficita, najvažnija zemlja za Hrvatsku sa kojom dijeli granicu dugu 1011 kilometara. Bilo kakva nestabilnost u Bosni i Hercegovini, a kamoli oružani sukob, imali bi katastrofalne posljedice na hrvatsku ekonomiju, prvo na turizam, a potom i na ostale grane gospodarstva. Najveći hrvatski urbani centri su zračnom linijom bliži Bosni i Hercegovini nego Zagrebu.
Utjecaji koji su ostvarili Milorad Dodik (SNSD) i Dragan Čović (HDZBiH) prema tzv. Trojci (SDP, Narod i pravda, Naša stranka) su najjači u regionu. Zvuči nevjerojatno, ali Dodik i Čović imaju veći utjecaj i autoritet nad trojkom nego nad opozicijom iz vlastitog etničkog korpusa. Ponovo predlažemo trojci da Plenkoviću ponude opciju prihvaćanja izbornog zakona u zamjenu za članstvo ta NATO, a da Vučiću predlože zajednički put BiH i Srbije prema NATO i EU i/ili osiguraju priznanje srbijanske vojne neutralnosti od BiH i od međunarodne zajednice ulazak Srbije u EU, a da Srbija podrži ulazak BiH u NATO. Srbija treba pronaći rješenje da što prije izađe iz postojeće situacije.
Tzv. Trojka je izvan svih geopolitičkih opcija i planova, nesposobni i podkapacitirani i što je interesantno oglušili su se na protestnu diplomatsku notu Turske, a iznenađuje da se nije oglasila ni SDA niti Islamska zajednica u BiH na zahtjev Turske da se stopira pozorišna predstava koja vrijeđa Tursku i turski narod. U općoj konfuziji vlasti u BiH izgleda da i tzv. opozicija nema političkog sluha da stupi u odbranu interesa Turske koja snažno podupire BiH. Osim predstavnika boraca i žrtava rata, ostali akteri su ostali „nijemi“ i dali još jednu potvrdu da je bošnjačka/bosanska politika razbijena o čemu je još 2009. godine upozoravao Recep Tayyip Erdoğan, predsjednik Republike Turske.
Budućnost BiH je članstvo u NATO-u kao odgovor za sve velikodržavne koncepte u regionu, i do velikosrpsko-hrvatskih, velikoalbanskih, velikomađarskih i velikobugarskih projekata. Svi nabrojani koncepti su usmjereni protiv BiH. Dva američka sporazuma štite BiH i tako će ostati. Sve države koje smatraju da mogu realizirati velikodržavne koncepte neka pogledaju sudbinu Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana i njihovih politike kako su prošli u Bosni i Hercegovini.
Ruska politika u Ukrajini, koja je mislila da će u roku 48 sata ovladati Ukrajinom ili koncepti na Bliskom istoku pokazali su se kao neostvarivi. Promjene granica i ratovi u sadašnjoj situaciji su veliki rizik i za najjače poput SAD i Kine, a kamoli za razne Dodike i Čoviće i njihove mentore. Svi probosanski faktori trebaju raditi da BiH postane članica NATO, a što je interes i velikih sila. Bosnu i Hercegovinu niko ne može podijeliti i svaki konflikt u BiH može značiti ne samo kraj politika Dodika i Čovića, nego je i pitanje sigurnosti susjednih država Srbije i Hrvatske, jer iskustvo rata u Ukrajini govori da može ratovati svako protiv svakoga i sa svakim i da se politike čak mijenjaju na dnevnoj osnovi i dnevnim interesima.
BiH je interes cijelog svijeta, jer je Bosna i Hercegovina evropska međunarodno priznata država pod zaštitom SAD i to će tako i ostati. Uloga Turske uz podršku SAD može biti ključna na Balkanu, jer kriza u Bosni i Hercegovini je politička i sigurnosna, što potvrđuje povećanje broja međunarodni vojnih snaga i opreme (EUFORBiH – Althea), navodi sarajevsko Oslobođenje.
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) je organizacija sa sjedištem u Ljubljani, osnovana 2002. godine.
(24sata.info)
