U vremenu kada se klimatske promjene više ne mogu negirati, a zagađen zrak postaje svakodnevnica velikog broja građana, javnost s pravom postavlja pitanje – ko su najveći zagađivači?
Sve više prst upire upravo prema energetskom sektoru, industriji koja istovremeno pokreće naše ekonomije, ali i značajno opterećuje okoliš.
Energetski sektor – okosnica razvoja, ali i emisija
Prema podacima relevantnih međunarodnih institucija, energetski sektor je odgovoran za više od 70% ukupnih emisija stakleničkih gasova na globalnom nivou. Najveći udio u tome ima sagorijevanje fosilnih goriva – uglja, nafte i prirodnog gasa – za proizvodnju električne i toplotne energije.
U zemljama zapadnog Balkana, uključujući Bosnu i Hercegovinu, situacija je dodatno zabrinjavajuća. Ugalj, tačnije lignit, i dalje dominira kao primarni energent u proizvodnji električne energije. Postrojenja poput termoelektrana u Tuzli, Kaknju, Ugljeviku ili Gacku ne samo da emituju ogromne količine CO₂, već i sumpor-dioksid (SO₂), azotne okside (NOx) i čestice PM10 i PM2.5 – direktne uzročnike brojnih zdravstvenih problema.
Koliki je stvarni utjecaj na zdravlje i okoliš?
Brojne studije, uključujući i one Evropske agencije za okoliš (EEA), jasno pokazuju da je zagađenje zraka uzrok hiljada prijevremenih smrti godišnje u regionu. Energetski sektor, s obzirom na obim i vrstu emisija, glavni je izvor ovih zagađivača.
Posebno zabrinjava to što mnoga postrojenja i dalje ne ispunjavaju standarde tzv. LCP BREF direktive, koja definiše granične vrijednosti emisija za velika ložišta. U nekim slučajevima, emisije sumpor-dioksida su višestruko iznad dopuštenih vrijednosti. Iako postoje određeni pokušaji modernizacije, oni su često spori i nedovoljno ambiciozni.
Zašto je tranzicija spora?
Razlozi su višestruki. Prvenstveno, zavisnost ekonomije od jeftine energije iz uglja i politička nespremnost da se suoče s posljedicama promjena. Investicije u obnovljive izvore energije (OIE) su u porastu, ali još uvijek nedovoljne da bi nadomjestile energiju iz fosilnih izvora. Također, zakonodavni okvir često kasni za stvarnim potrebama tržišta i zaštite okoliša.
Javnost sve glasnija
S porastom svijesti o važnosti zaštite životne sredine, građani postaju sve glasniji u zahtjevima za transparentnost, odgovornost i promjene. Ko zagađuje, mora snositi posljedice – to je sve češći narativ, kako u nevladinom sektoru, tako i u široj javnosti.
Pritisak na vlasti da provedu dekarbonizaciju i pojačaju kontrolu nad velikim zagađivačima raste, a energetske kompanije se suočavaju s novim izazovima: da usklade profit sa održivošću.
Energetski sektor, iako ključan za funkcionisanje svakodnevnog života, mora preuzeti odgovornost za svoj utjecaj na okoliš i zdravlje ljudi. Investicije u čistu energiju, modernizaciju postojećih kapaciteta i usklađivanje s evropskim ekološkim standardima nisu više stvar izbora, već nužnost.
Dokle god se ugalj bude sagorijevao bez filtera, a prioritet bude kratkoročna dobit umjesto održivosti – teško je očekivati čist zrak i zdravo društvo. Vrijeme za akciju je sada.
(24sata.info)