Poznato je da je Trump u predizbornoj kampanji govorio da će “rat u Ukrajini zaustaviti na prvi dan mandata”, te da će okončati sukob između Izraela i palestinske grupe Hamas.
Period od 100 dana se generalno uzima kao prvi presjek uspjeha i neuspjeha neke vlade ili predsjednika, a iako taj period nije prošao za Trumpa, izvjesno je da će ga, na vanjskopolitičkom planu, završiti sa serijom neuspjeha.
Ratovi nisu stali, bez obzira na promjenu politike
Trump je često isticao da su ratovi u Gazi i u Ukrajini “djelo Joea Bidena”, njegovog prethodnika i česte političke mete, te da je samo potrebno promijeniti politiku kako bi se sukobi zaustavili.
On je to i uradio, stavivši se u pojedinim trenutcima otvoreno na stranu Rusije i njenog predsjednika Vladimira Putina, kao i govoreći o planovima za Gazu nakon okončanja rata gdje više ne bi bilo Palestinaca, ili barem velikog dijela njih.
Međutim, ova politika je donijela zanemariva poboljšanja koja su se ponovo pretvorila u neuspjehe.
U Ukrajini, Trump se hvalio dogovorom kojeg je isposlovao kojim bi ruska i ukrajinska strana obustavile napade na energetsku infrastrukturu. Na kraju, Rusija je, prema tvrdnjama ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, dogovor prekršila samo nekoliko dana poslije.
Slična situacija je i u Pojasu Gaze, gdje je Trump isticao dogovor o primirju. Sporazum je na kraju trajao svega dva mjeseca, jer je 18 marta Izrael ponovo krenuo u operacije u ovoj palestinskoj teritoriji.
Pri tome, vrijedi istaći da je dogovor napravljen prije nego što je Trump zvanično stupio na poziciju predsjednika SAD-a, jer je implementacija počela 19. januara.
Ruka na srcu Stevea Witkoffa i sukob sa Zelenskim savršeno opisuju Trumpovih prvih 100 dana
Vraćajući se na odnos s Rusijom, Trump je tvrdio da je razlog što se rat “produžio” na tri godine činjenica da Biden nije želio pregovarati i da je “vrijeđao” Putina i njegovu zemlju.
To je istakao i predsjedniku Ukrajine Volodimiru Zelenskom kada ga je, zajedno s američkim potpredsjednikom JD Vanceom, napao pred medijima u Ovalnom uredu.
Uskoro je tu retoriku iz razgovora sa Zelenskim počeo da primjenjuje, pa je njegov “specijalac”, inače izaslanik za Bliski istok, Steve Witkoff došao u St. Petersburg i s rukom na srcu ušao na sastanak s Putinom.
Prije toga, Witkoff je u medijskim istupima govorio da je Ukrajina započela sukob, te da se “rat može završiti ako Ukrajina preda ruske pokrajine”, odnosno četiri oblasti na istoku države koje Rusija okupira.
Bez obzira na sve ovo, Rusija je javno odbila njegov plan za primirje, nije poštovala ono što je dogovorila u odnosu na energetsku infrastrukturu, a u posljednjem periodu je intenzivirala napade na civile širom Ukrajine.
Hamas još nije pustio taoce, a sukob bukti
U Gazi, Trump je imao neuspjeh za neuspjehom. Iako je intenzivirao napore, te u jednom trenutku čak i naredio direktne pregovore s Hamasom, veći dio izraelskih taoca nije pušten, a Palestinci su i dalje meta izraelskih napada.
Naravno, Hamas nije pustio taoce zbog činjenice da je Izrael, umjesto da, prema planu, počne s drugom fazom primirja i povuče svoje trupe iz Gaze, krenuo u novu ofanzivu.
Ovo je još jedan sukob za kojeg Trump tvrdi da se “nikada njemu ne bi desio”, ali tri mjeseca kasnije nema ništa konkretno da prikaže kao vlastiti diplomatski uspjeh.
U široj regiji Bliskog istoka, Trump je otvorio pregovore s Iranom oko sporazuma vezanog za nuklearni program ove države, ali je “zaboravljeno” da je sporazum ovog tipa postojao od 2015. do 2018. godine, kada je upravo on Ameriku povukao.
Pored toga, ističu se i napadi na jemensku grupu Hute, koji i dalje nisu dali rezultate, jer ovaj pokret i dalje provodi svoju politiku napada na brodove koji pripadaju državama za koje oni smatraju da podržavaju Izrael.
Izgubio saveznike, vrijeđao prijatelje, carinama pod pitanje stavio slogu protiv Kine
Van sukoba i ratova, Trumpova vanjska politika je, barem zasad, također neuspješna. Verbalni ratovi koje je vodio protiv sada već bivšeg premijera Kanade Justina Trudeaua, kojeg je nazivao “guvernerom nove američke savezne države”, doveli su do najgorih odnosa između Washingtona i Ottawe.
Uz to, Trump je kritikovao i izdvajao Evropsku uniju, uz Veliku Britaniju najvažnijeg partnera SAD-a, koja je, nakon inicijalnog šoka, uspjela djelomično da konsoliduje redove i ujedini se oko odbrane vlastitih interesa.
Međutim, iako je u suštini riječ o ekonomskom potezu, vjerovatno najveći problem na vanjskopolitičkom planu stvorile su carine.
Odluka da skoro svakoj zemlji na svijetu uvede carine je dovoljno rizična, ali je Trump to uradio izdvajajući pojedine dugogodišnje partnere SAD-a, poput Japana, Južne Koreje i EU, kao “kradljivce koji iskorištavaju Ameriku.”
Nakon što su uvedene carine, i bez obzira što su kasnije suspendovane na 90 dana, Kina je preuzela inicijativu i formirala strateško partnerstvo s Japanom i Južnom Korejom, kao i započela pregovore o jačanju ekonomske saradnje s EU.
Ekonomski rat između SAD-a i Kine traje već godinama i američka pozicija je bila takva da im je bila potrebna pomoć saveznika. Uvođenjem carina, sloga američkih saveznika pod liderstvom Bijele kuće protiv Kine je nestala u samo nekoliko dana.
Uz to, ukidanje Agencije za inostrani razvoj i pomoć (USAID) je također imalo izrazito negativan efekat na odnose SAD-a i njenih saveznica.
Iako je 100 dana mali dio njegovog četverogodišnjeg mandata, Trump je na polju vanjske politike krenuo jako loše, nizajući promašaj za promašajem.
Da stvar bude gora, poruke iz njegovog tima sugerišu da on ne smatra tako te da ih smatra uspjesima, što bi moglo značiti da će ugled Washingtona, već poljuljanim prvim dijelom Trumpovog mandata, nastaviti da “prima udarce” i to zbog politike vlastitog predsjednika.
(24sata.info)