Ako snijeg, hladnoća i mrak nesu bili dovoljno loši, kojot se ušunjao u šator za kuhanje i prožvakao elektriku u kampu. Pregorio je osigurač na frižideru i zamrzivaču i uništio višemjesečne zalihe hrane.
Trojica geologa koji su živjeli u kampu, nedaleko od autoputa Dempster, ledenog puta ka kanadskim sjeverozapadnim teritorijama, morali su da nabave novi generator. To je značilo sedmodnevno povratno putovanje do najbližeg grada, Whitehorsea, udaljenog 900 km.
Lov na arktičke minerale je grub, rizičan posao. Svaki problem sa teškom mehanizacijom i potreba za medicinskom pomoći mogu stvoriti potrebu za tri sata leta, u avionu koji ne može da poleti po mećavi. Lokacija je takođe usamljena. Nejtan, jedan od trojice geologa, radi 28 dana u nizu proučavajući ležište cinka. Nedostatak svjetla iscrpljuje duh i tijelo. U novembru, kada je The Economist došao u posjetu, kamp je grabio tri sata sunca dnevno. „Pretpostavljam da nema mnogo momaka kojima bi se to svidelo“, kaže Nejtan.
Vlade i investitori su sve više uzbuđeni zbog Arktika. Njegova mora i tundra sadrže naftu, gas i mnoštvo minerala koji su ključni za zelenu energiju i moderne vojske, prenosi Investitor me. Sadrži najveća poznata nalazišta titana (u Sibiru), plus ogromne rezerve paladijuma (Norilsk, Rusija) i željezne rude (Nunavut, Kanada). Do sada su ovi metali uglavnom ostali u zemlji, ne zato što ljudi nisu znali da su tamo, već zato što je njihovo vađenje bilo preskupo.
Ali klimatske promjene i led koji se povlači kopanje na krajnjem sjeveru čine mnogo lakšim, kaže Mads Fredericksen iz Arktičkog ekonomskog vijeća. Arktik je sada za 0,75°C topliji nego prije samo deset godina. Između 2013. i 2019, ljetni led se smanjio 17%, a otprema je porasla 75%. Do 2035. godine ledeni pokrivač u Arktičkom okeanu tokom ljeta možda neće opstati.
Geopolitika daje hitnost lovu na ove sirovine. Sve velike sile žele da smanje svoju zavisnost od Kine za rijetke metale čije su male količine vitalne za sve, od mikročipova do solarnih sistema. Milijarde godina stare komore očvršćene magme ispod Grenlanda sadrže ne samo najveće zapadno nalazište rijetkih ruda, već i najveće zalihe nikla i kobalta na sjevernoj hemisferi, neophodne za baterije.
Atmosfera je bila pomahnitala na posljednjoj godišnjoj Arktičkoj skupštini, festivalu razgovora za vlade i investitore održanom u oktobru u Rejkjaviku, glavnom gradu Islanda. Investitori su ponudili ideje za nove rudnike. Zvaničnici sa Grenlanda bili su toliko zaokupljeni rudarskim honchosima da su jedva imali vremena da pojedu svoje kanapee. Raširile su se spekulacije da bi Donald Tramp, koji je svojevremeno sugerisao da Amerika treba da kupi Grenland od Danske, možda ponovo razmotriti ovu nevjerovatnu ideju.
Ipak, izvlačenje blaga s vrha svijeta nije jednostavno. Najteže je nagovoriti ljude da rade tamo. Plata mora biti visoka da bi se nadoknadili ekstremno teški uslovi rada. Radnik na sjevernoameričkom Arktiku može očekivati da će zaraditi pet puta veću od prosječne plate u Vankuveru, prema Dalhousie univerzitetu. Mehaničar u Mary Riveru, rudniku gvožđa na kanadskom Bafinovom ostrvu, kaže da zarađuje 170.000 dolara godišnje – više od tri puta od onoga što bi zaradio u Kvebeku.
Što dalje na sjever idete, to je teže. Zamislite sam arktički krug, koji ima radijus od 2.000 km. U pojasu širine 400 km južno od njega, koji nije baš tako mračan zimi, ima 124 operativna rudnika i 9 miliona stanovnika. Unutar kruga ima mnogo više minerala, ali samo 30 rudnika. Većina stanovnika kruga od 4 miliona izdržava se lovom (kariba i foke), poljoprivredom ili zaradom državne plate. Firme koje žele kopati ili bušiti obično moraju uvoziti radnu snagu sa hiljada kilometara južno.
Rani istraživači Arktika često su umirali od promrzlina ili skorbuta, ili su bili prisiljeni bukvalno jesti svoje čizme. Ti dani su prošli, ali 2024. godine rudari su ginuli u odronima kamenja i poplavama u Rusiji i avionskoj nesreći u Kanadi. Porastao je i broj ljudi koji propadaju kroz otopljeni ledeni pokrivač.
Bez svjetla, bez topline, bez žena. Ali dobre plate
Dobri poslodavci se trude da bi radnici bili sigurni, što je skupo. Stanovanje se često mora projektovati tako da stambeni prostori budu topli, a temelji hladni, kako se ne bi otopio permafrost (zamrznuta tundra). Njegovo omekšavanje može izazvati padove (neku vrstu klizišta). U augustu je iz svemira postao vidljiv krater Batagay u Rusiji, najveći pad na svijetu. Od otvaranja 1960-ih, progutao je kopno širine 14 piramida u Gizi (otprilike 3,2 km).
Mrak obara ljude. Sunce zalazi za rijeku Mary krajem novembra, a izlazi tek krajem januara, kada temperature padaju na minus 60°C. “Neki momci”, kaže Alan, radnik, “samo postaju sve više i više isduvani.” Neki rudnici imaju instalirane bazene i trpezarije za borbu protiv klaustrofobije i usamljenosti. Ali mali broj rudara ih koristi, kaže Alan, jer duge smjene ostavljaju malo vremena za mnogo toga osim za spavanje i jelo. Nakon 12 sati izolacije, drugi radnik kaže: “Ne možete se sjetiti kako razgovarati s ljudima.”
Pseudo-gradovi u kojima se nalaze rudari širom Arktika imaju strogu politiku bez alkohola kako bi izbjegli nesreće. Za osobljem se na aerodromu traga za krijumčarenom robom. Ali “malo krijumčarenja” se svejedno dešava, kaže Alan.
Poslodavci na Arktiku bi voljeli privući više ženskog osoblja, ali malo njih želi raditi u smrznutoj pustoši. Agnico Eagle, najveća kanadska rudarska kompanija, smatra da samo 15% njene radne snage čine žene. Ovo je normalno za industriju – atmosfera u arktičkim kampovima je prilično mačo. Kejti Lejn, žena koja je radila u Deadhorseu, naftnom kompleksu na Aljasci, nerado ulazi u detalje. “Recimo samo da su svi znali ko ste, ali muškarci su morali ostati anonimni.”
Radnici komercijalnih rudnika dolaze i izlaze svakih petnaest dana. (Alan provodi slobodno vrijeme na Floridi, uživajući u suncu.) Međutim, produktivnost radnika koji dolaze i odlaze je niska. Kanadski arktički građevinski radnici su za trećinu manje efikasni od svojih kolega na jugu, pokazalo je istraživanje iz 2023. sa Univerziteta Zapadne Australije. To može biti zato što ih način života čini mračnim. A možda i zato što se njima nedovoljno upravlja. Budući da je nemoguće dovesti porodice u kamp, gotovo ničiji šef ne živi na licu mjesta, pa laka popravka često prođu nezapaženo.
Ljudi u istraživačkim kampovima, koji uzimaju uzorke prije početka komercijalnog rudarenja, najizolovaniji su od svih. Nejtan, Konor i Eg, trojica geologa s problemom kojota, bačeni su sa tri helikoptera napunjena priborom u kampu u kanadskim sjeverozapadnim teritorijama u martu. Od tada su jedva otišli.
Između kojota, oluja i ljetnih požara, bilo je mnogo loših dana, koji su njihovog poslodavca koštali mnogo novca. Ali za dobar dan, divljina je veličanstvena i raspoloženje je živahno. Muškarci sami kontrolišu svoj raspored, za razliku od usko zakazanog rudnika, a piće je dozvoljeno. Rad ovdje je malo opasniji i malo zabavniji.
Mnogi od ovih muškaraca (a svaki istraživač kojeg je Economist upoznao bio je muškarac) već dugo skakuću po udaljenim mjestima. “Grenland, Australija, Zambija, Kongo”, kaže Konor, “a sada ovdje.” Oni donose svoju opremu i mogu zaraditi 300.000 dolara za dugu sezonu. Za razliku od radnika u rudniku, malo njih ima porodice.
Svih osam arktičkih vlada podržavaju polarne poslove. Država je najveći poslodavac u tri sjeverne kanadske provincije, a javne subvencije nadmašuju prihode od rudarstva. Grenland dobija dvije trećine svog prihoda od danske države. Rusija subvencionira rudnik uglja.
Navala arktičkih resursa nije iznenađujuće pogodila i najbliže gradove. U Vajthorsu, glavnom gradu kanadske provincije Jukon, cijene nekretnina su skočile kako dolaze ljudi sa strane. Rudarske firme, željne da umire lokalno stanovništvo (autohtono stanovništvo), nude mnogo poslova, ali pronalaze malo zainteresovanih. Na sajmu poslova koji vodi Kwanlin Dun, grupa First Nation, pojavilo se samo 20 kandidata da upozna 200 potencijalnih poslodavaca. Većina mladih u lokalnom stanovništvu već ima posao, kaže Adrijen Hil, glasnogovornica First Nationa, a malo njih misli da se novac za mračne radne uslove uopšte isplati.
Osim toga, kao i u prethodnim zlatnim groznicama širom svijeta, novac se može zaraditi na pružanju usluga rudarima, od prodaje lopata i odreska do lizinga helikoptera i šlepera. Postoji stara grenlandska izreka: “Nije nas briga hoće li nešto pronaći, sve dok traže.” A sigurno hoće, piše biznis.
(24sata.info)
