Bosna i Hercegovina bi uskoro mogla biti suočena s ekonomskom katastrofom. Neophodno je početi sprovoditi reforme za pripremu Mehanizma za karbonsko prilagođavanje na granicama (CBAM). Radi se o novoj europskoj shemi koja će početi s punom primjenom 2026. godine – dekarbonizacija..
Dekarbonizacija – prva faza
U sklopu mjera kojima je cilj dekarbonizacija industrija EU je poskupjela proizvodnju. Time svoje proizvode učinila ne konkurentnijim na svjetskom tržištu. S obzirom na to da je suočena s nelojalnom konkurencijom iz zemalja koje koriste jeftinu, ali prljavu tehnologiju, EU je prije nekoliko godina najavila da će zemlje koje žele da izvoze svoje proizvode u EU od 2026. godine morati plaćati jednu vrstu penala ako su proizvedeni kroz procese intenzivnog emitiranja stakleničkih plinova koji doprinose klimatskim promjenama. U prvoj fazi nova shema će se odnositi na proizvode od čelika, cement, aluminija, gnojivo, električnu energiju i hidrogen.
Iako je manje-više jasno da BiH nije uradila mnogo da se pripremi za novu fazu. S ovime nas je eksplicitno suočio Luigi Soreca, ambasador EU u BiH. Rekao je da je BiH suočena s ozbiljnim sankcijama u oblasti energetike, a posljedice za građane bi mogle biti ozbiljne.
On je u intervjuu “Nezavisnim” upozorio da bi Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa odmah trebalo da početi raditi na ovom problemu. Ministarstvo, inače, vrlo rijetko odgovara na dopise koje im mediji upućuju.
S obzirom na to da bi ovaj mehanizam ozbiljno mogao pogoditi proizvođače električne energije koji u većoj mjeri koriste prljave i zastarjele termocentrale, a koji izvoze električnu energiju u EU, Soreca je rekao da postoji mogućnost da se primjena mehanizma za ovaj sektor odgodi do 2030, ako se poduzmu neophodne reforme. Jedna od mjera je, kako je kazao, usvajanje sustava trgovine emisijama. Taj sustav bi BiH omogućio da prati trendove štetnih emisija. Ovime bi sama bila u stanju da prikuplja sredstva prikupljena od penala, te bi taj novac ostao u BiH kada počne naplata. Odnosno EU ne bi naplaćivala ono što BiH već naplaćuje. Ukoliko sustava ne bude, osim što će trpjeti bh. gospodarstvo, novac će prikupljati EU, a BiH neće ostati ništa.
“Ostali preduvjeti da BiH dobije izuzeće za električnu energiju do 2030. su usvajanje zakona o električnoj energiji i prirodnom plinu, postizanje sporazuma s EU o primjeni zakona EU u oblasti električne energije i implementacija osnovnih odredbi EU propisa za tržišta električne energije”, rekao nam je Soreca.
Nedostaje političke volje
U oblasti električne energije određen napredak je ostvaren. Počele su primjene neke od europskih odredbi, poput koraka ka odvajanju proizvođača od distributera. Pored toga, uvode se tržišni mehanizmi za trgovinu električnom energijom i sličnih mjera. Iako je dosta posla još ostalo, najveći kamen spoticanja je zakon o plinu. Ne postoji suglasnost između entiteta o tome kako bi se ova oblast regulirala.
Mirza Kušljugić, ekspert za energetiku, ocjenjuje za “Nezavisne” da BiH nije spremna za ovaj mehanizam. Trenutno nema političke volje da se ide u smjeru dekarbonizacije, te da njenu ekonomiju čeka “sumorni scenario”.
“Realno, mi nemamo šanse da ispunimo uvjete ni za izuzeće za električnu energiju do 2030. Nemamo uvjete ni za uvođenje sustava utvrđivanja CO2 ni u obliku taksi ni u obliku sustava trgovanja emisijama. Ako situacija ostane kao do sada i mehanizam počne s primjenom, prvi na udaru će biti izvoznici električne energije”, smatra on. Dodaje da su sljedeće na udaru ostale industrije koje su navedene kao predmet ovog mehanizma. Kušljugić ističe da bi u BiH u nekim idealiziranim političkim okolnostima postojala iskrena volja da se krene u proces dekarbonizacije industrije, prometa, grijanja i društva u cjelini.
“Ako idemo u taj proces, to znači donošenje zakona o klimi, koji postaje zakonska obaveza. U okviru zakona bi se razradio mehanizam za naplaćivanje CO2. Svi ti zakoni su pripremljeni, ali nema političke volje da se oni donesu”, ističe Kušljugić.
Propuštena grant sredstva
Inače, EU je u proteklih deset godina pripremila više financijskih mehanizama. Oni uključuju i grantove, kako bi BiH prilagodila svoju industriju novim globalnim trendovima. Tako je, na primjer, 2020. pokrenula Zelenu agendu za zapadni Balkan i Ekonomski i investicioni plan za zapadni Balkan vrijedan devet milijardi eura direktno iz EU i dodatnih 20 milijardi iz javno privatnih partnerstava.
Osim ovih programa, EU ima i Investicijski okvir za zapadni Balkan s milijardama eura na raspolaganju za projekte i za zelenu tranziciju, kao i program Energetske zajednice za zapadni Balkan koji ima direktne mehanizme za pomoć i potporu regiji u oblasti energetike.
Nedavno je u okviru Berlinskog procesa EU stavila na raspolaganje i milijardu eura za energetske projekte. Od toga bi polovina bila iskorištena za izgradnju novih energetskih kapaciteta. Polovina za ublažavanje posljedica poskupljenja energenata. Najnoviji program je Plan rasta za zapadni Balkan, ali BiH je zbog unutrašnjih svađa propustila priliku da do sada dobije 70 milijuna eura iz prve tranše.
