Profesor geografije Zoran Nišević detaljno je ispričao kako je nakon zločina ušao u učiniocu i iz nje iznio ranjenog dječaka i dodao da nikad neće moći da izbriše tu sliku i “miris krvi” iz glave. Nišević je objasnio da tog 3. maja nije imao časove, ali da je došao u školu jer mu je supruga nastavnica, a kćerke učenice, kao i da je prvo pričao sa čuvarom Draganom Vlahovićem, koji je kasnije ubijen, a potom otišao u svoj kabinet.
Znao je da je municija
On je ispričao da je odmah kada je čuo pucnje znao da je u pitanju municija, a ne petarde i dodao da je, kada je izašao iz učinioce i video dve dežurne devojčice na podu, pomislio da je riječ o dječjoj igri. Međutim, kako je naveo, kada je vidio radnika obezbjeđenja na podu znao je da je mrtav i shvatio da je pucnjava bila u školi. Uslijedio je stampedo učenika, a on je, kako je objasnio, pomogao nastavnicima da izvedu djecu i otišao u kabinet historije, piše Telegraf.
Nišević je naveo da je po ulasku u kabinet video djecu koja su ležala ispod stolova, i tada mu je jedan dječak uputio pogled koji, kako je naglasio, nikad neće zaboraviti, a koleginica, nastavnica historije Tatjana Stevanović mu je uputila isti pogled, koji je molio za pomoć. Kada je Nišević pitao da li još neko ima živ, još jedan dječak se javio i on ga je, kako je rekao, pitao koliko je napadača, na šta mu je dječak odgovorio da je samo jedan i da je to njihov drug iz razreda koji je nakon zločina iskočio kroz prozor u dvorište. Nišević je rekao da je ranjenog dječaka izneo na rukama i da je sa njim morao da preskače djecu koja su bila na podu. On je ispričao da je sa policijom išao do svakog učenika i identifikovao ih, jer je razrednica rekla da ne može to da učini.
Detaljno je opisao kako je sljedećeg dana učionica izgledala – puna krvi, probušenih stolica od metaka i s dječjim stvarima po klupama. Pomoćnica direktorice i profesorica muzičkog Ivanka Jovanović je rekla da je po ulasku iz učinioce tog dana vidjela nekog kako drži ispruženu ruku sa pištoljem i puca u dežurne učenice i čuvara Dragana Vlahovića koji je ležao na podu. Nakon toga je pozvala policiju i rekla da neko puca u školi, dok se pucnjava nastavila.
Na pitanje zastupnice porodice Dukić, Snežane Dunjić, da li je pokušala da ukaže pomoć djeci odgovorila je da nije, i da je vidjela da su djevojčice mrtve. Pored njih svjedočila je i Milica Stanković školski policajac, koja je ispričala da je tog dana ispratila ulazak đaka u školu i zatim otišla da obiđe srednju školu, kada je čula preko motorole za pucnjavu. Suđenje se nastavlja 18. oktobra kada su pozvani svjedoci iz škole.
Odlučivati o tužbi
Ovaj postupak pokrenut je protiv Miljane i Vladimira Kecmanovića, njihovog sina, kao i protiv škole i države, a po tužbi članova porodice Dukić čija kćerka je ubijena tada. Sud će odlučivati o ovoj tužbi tek po okončanju parničnog postupka i donijeti odluku da li u potpunosti ili djelimično prihvata tužbeni zahtjev porodica, ili ga eventualno odbija. Tužba je podnesena u parničnom postupku zbog naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove usljed smrti bliskog lica, kao i na ime pretrpljenog straha.
Pred Višim sudom u Beogradu u toku je krivični postupak protiv oca i majke dječaka, kao i instruktora i vlasnika streljačkog kluba u kojem je, kako se sumnja, K. K. učio da puca, dok je maloljetnik krivično neodgovoran jer u trenutku masakra nije navršio 14 godina. Pored ovog parničnog postupka vode se još četiri parnična postupka po tužbi ranjenih i članova porodice ubijenih.
(24sata.info)
