Tamo je, među planinskim vrhovima, svoje utočište našlo pleme Kogi, koje je živjelo u izolaciji više od 500 godina.
Početkom devedesetih godina prošlog vijeka pleme je polako počelo da izlazi u spoljni svijet. Nije ih privukla savremena tehnologija niti prerađena hrana. Umjesto toga, izašli su iz izolacije da upozore ljude na zlo koje čine uništavajući prirodu, da zaštite svoje domove, ali i svijet.
Za sve su kriva mlađa braća
Za pleme Kogi, njihove planine su srce svijeta – mjesto gdje je sav život počeo. Oni se smatraju starijom braćom koja obredima i molitvama štite srce svijeta, kako bi održali ekološku i duhovnu ravnotežu planete. Ravnotežu su ugrozila Mlađa braća, ili stranci, kako ih zovu Kogi. S obzirom na štetu nanijetu kolonizacijom, naziv za ljude kojima je svejedno je više nego blag. Uništače prirode Kogi doživljavaju kao djecu koja ne razumiju šta zapravo rade rijekama, šumama i planinama.
Kogi, baš kao i plemena Viva, Kangvama i Arhuako, potomci su autohtone civilizacije Tairona, koju su osvojili španski osvajači. Oni koji su preživjeli sukob pobjegli su u planine. Kogi, koji su živjeli najbliže planinskim vrhovima, odvojili su se od ostatka svijeta. U međuvremenu, Mlađa braća su neumorno krčili autohtone šume za proizvodnju hrane i kokaina. Razorni podaci pokazuju da je danas ostalo samo 17 odsto prvobitnih šuma Sijera Nevade.
Zaštićeno srce svijeta
Srce svijeta, ogromni masiv Sijera Nevada de Santa Marta, proteže se od podnožja koja dodiruju Karipsko more do vrhova gdje snijeg ne pada tokom cijele godine. Između ova dva ekstrema postoje različiti ekosistemi, od glečera i maglovitih planina do sparne tropske džungle. Prelijepa regija se može pohvaliti jednim od najvećih biodiverziteta na planeti, a UNESCO ga je zaštitio kao rezervat biosfere.
Ovo područje je utočište za više od 600 vrsta ptica, uključujući 36 vrsta koje se ne nalaze nigdje drugdje i 189 vrsta sisara. 2013. godine Međunarodna unija za očuvanje prirode proglasila je Nacionalni park prirode Sijera Nevada de Santa Marta “najnezamjenjivijim” mjestom na svijetu za ugrožene vrste.
Krajem 1980-ih, plemenski sveštenici ili mamosi donijeli su tešku odluku da okončaju izolaciju. Britanski reditelj Alan Ereira došao je na njihov poziv i sarađivao sa plemenom tokom naredne dvije decenije kako bi dokumentarnim filmovima prenio poruku Mlađoj braći, upozoravajući kuda vode činovi pljačke prirode. Presušile su svete rijeke, topili se glečeri. Srce svijeta je bolesno, možda čak i umire.
U svojoj knjizi Srce svijeta (1990), Ereira opisuje kako se završilo njegovo prvo iskustvo sa Kogijem. Po završetku rada na dokumentarcu, filmska ekipa je prešla most, a Mamosi su ga simbolično zatvorili. Rečeno im je da se Mlađa braća ne vraćaju. Samo je Alan morao ponovo da dođe da im pokaže film koji su snimili. Ereira je uradio ono što je obećao, ali uništavanje prirode nije zaustavljeno, naprotiv, ubrzalo se. A Kogijeva novostečena slava privukla je turiste, antropologe i duhovne tragače svih vrsta koji su se odvažili na putovanje u nadi da će upoznati “netaknutu” domorodačku kulturu i upiti njenu mudrost – ili barem napraviti neke dobre fotografije.
“Želimo da Mlađi brat zna da ne može više da dolazi ovamo, da ne može da se vrati. Ovdje smo postavili granicu. Shvatite, ne želimo da dolazi ovdje i da nas uznemirava. Toliko toga je uništio”, rekli su Kogi u jednom od dokumentarnih filmova.
Otkako je Ereira prvi put posjetio Kogi kasnih 1980-ih, pleme je primilo mali broj autsajdera: akademike, lingviste i ekologe čijim se motivima može vjerovati. Zvaničnu dozvolu za posjetu izdaje Organizacija Gonavindua Tajrona (OGT), koja djeluje kao predstavničko tijelo autohtone vlade.
Danas je OGT uglavnom orijentisan na upravljanje rezervatom Kogi, zaštitu prirode, kao i pomoć u proizvodnji i prodaji kafe, zahvaljujući kojoj pleme živi, prenosi RTCG.
(24sata.info)
