Moramo pamtiti jednog po jednog, dok ne osjetimo agoniju više od 8.000 puta, rekao je potpredsjednik Svjetskog jevrejskog kongresa.

Na komemoraciji žrtvama genocida u Srebrenici potpredsjednik Svjetskog jevrejskog kongresa Menachem Z. Rosensaft obratio se s poštovanjem majkama Srebrenice, preživjelim, delegaciji i članovima Predsjedništva BiH.

U svom obraćanju Rosensaft je rekao kazao kako su ubijeni naša savjest i kompas.

– Ono što nikada nećemo znati a možemo zamisliti je praznina i tišina na sve neodgovorene molitve. Sve žrtve su znale da neće preživjeti, znale su iz smijeha njihovih egzekutora. Njihove majke, sestre i kćeri znali su da su im sinovi, braća i očevi oteti iz njihovih ruku i da se vratiti neće. Znale su to iz požude bosanskih četnika – rekao je Rosensaft.

On je napomenuo da su sve žrtve genocida naša savjest i kompas te ako ih zaboravimo da će naše duše postati kamen, a potom se prisjetio Nine Ćatića.

– Mladi radio-amater Nino upozorava kako Srebrenica postaje masovna klaonica. U svom posljednjem obraćanju hoće li iko doći i svjedočiti tragediji u Srebrenici, jer ovdje ljudi nestaju?! Potom i sam kreće u slobodu, ali, i on nestaje – istakao je Rosensaft.

Naglasio je da smo svi mi ubijeni Bošnjaci u Srebrenici.

– Ovo mora da se pamti, da se istinski pamti. Moramo pamtiti jednog po jednog, dok ne osjetimo agoniju više od 8.000 puta. Sjećamo se silovatalja, egzekutora koji su ubili dječaka, obeščastili žene i djevojke Bošnjakinje, šutnuli i udarili dijete. Ne može biti oprosta, nema iskupljenja nikada, nema izgovora za premlaćivanje nenaoružanih dječaka i muškaraca – poručio je Rosensaft.

Sjećamo se Salihe Osmanović koja liježe svaku noć u suzama. Bosanski četnici, republičkosrpski ološ ubio je njenog sina Nermin.

Kada Milorad Dodik kaže da nije istina da su bosanski četnici ubili Ramu i Nermina, on negira genocid. Kada Peter Handke izdjednačava ubice sa ubijenima, on negira genocid. Oslobađa Mladića, Karadžića. Kada Željka Cvijanović kaže da je Srebrenica bila osveta, opravdava ubistvo djece.

Svi su vidjeli oružje, čuli pucnje… moramo zatvoriti oči, utopiti suze i pokušati osjetiti njihovu bol.

Sijalo je sunce na svom nebu iznas ubistava, sunce i dalje sija iznad potočarskih nišana, a mi ako zaboravimo i jednog od njih, ako zaboravimo Srebrenicu, naše će duše postati kamen, naše oči nikada neće pustiti suzu, zaključio je Rosensaft.

 

(24sata.info)