Miroslav Ćiro Blažević, legendarni trener i bivši selektor Zmajeva, već dugo vodi bitku s teškom bolešću – rak prostate.

U razgovoru za Story otvorio je dušu i prvi put komentarisao kako se njegova djeca (ne)nose s njegovom bolešću, ali i on sam sa sobom i neizvjesnim ishodom dijagnoze.

– Gospodine Ćiro, gdje ste? Niste na kafi u Charlieju? – pitala sam. – Ne, u stanu sam. A gdje si ti? – upitao me. Pa ispred Charlieja – odgovorila sam. – Evo me uskoro – rekao mi je Ćiro Blažević, trener svih trenera. I došao je, i to u društvu sjajnih prijatelja, novinara Mire Para i legende Dinama Džemala Mustedanagića – piše Story.

Nedavno ste bili u Innsbrucku. Što su vam doktori rekli?

– Ako bismo mogli preskočiti moju najveću dramu, a to je moje zdravlje.

Naravno.

– Ali eto… Borim se i dalje, situacija mi je jako teška, ali treba vjerovati…

Ali uvijek ste vjerovali, poznati ste po fantastičnom duhu i optimizmu.

– Napravio sam konferenciju sa samim sobom i shvatio da mi je vrijeme…

Nemojte tako.

– J***t ga… Sad ti govorim istinu. Vrijeme mi je, imam 88 godina iza sebe, ostavio sam dosta. Šta ćeš. Konstatiraš istinu, a ona je da imaš rak s pet metastaza. Onda je to fatalno. U svakom slučaju nemojte za mnom žaliti, previše sam napravio da ne bih bio spokojan. Previše dobrog. I koliko god se trudim, ne mogu naći kome sam zlo napravio, i to od najranije mladosti… Kad gledam svoje kolege, gotovo svi su umrli: Barić, Ivić, Zebec. I moje je vrijeme došlo. S tim se čovjek mora pomiriti, bez kukanja i jadikovanja. Tako da bih molio ljude: poštedite se žalosti za mnom jer odlazim spokojan i to je jako lijepo. Ne znam kako oni zločesti ljudi koji su toliko toga lošeg napravili trebaju umrijeti, a do tada uopće nisu vjerovali u Boga? Kad trebaš umrijeti, počinješ vjerovati. Ali eto, tu sam… Ti i ja pijemo kafu.

Ko vas je naučio mudrosti, diplomaciji?

– Moja mama. Mudra, humana i nadasve velika vjernica. Kad je ona umrla, posvađao sam se s Bogom jer nisam mogao drugo nego mu zamjeriti što je uzeo tako mladu osobu.

Kako provodite dane?

– Jučer sam želio izići, ali nisam mogao ustati. Ovaj čovjek bolji mi je od bilo kojeg mojeg djeteta, Džemal Mustedanagić. Već godinu i tri mjeseca imam rak, a od tada moje kćeri nisu pitale: “Kako si, tata?”

Ne mogu vjerovati.

– Slobodno to napiši.

Jeste li sigurni?

– Ako ti kažem, onda napiši. Moj sin dođe i kaže: “Tata, to si isto govorio i prije pet godina”. On želi ublažiti ovu istinu, a doktori su digli ruke od mene. Što mogu očekivati? “Popušio” sam jednog intelektualca, dao mi je lijek koji rješava sve probleme. Smiješno. A medicina je tako daleko otišla.

Pomaže li?

– Da pomaže, uzimao bih ga, ali me još više uništio. Vjerovatno taj lijek nekome pomogne, ali meni nije. Ovo je treći dan da ga ne uzimam, bolje mi je.

Bez podrške
Ćiro Blažević: Duže od godinu imam rak, a moje kćeri nisu pitale ni kako sam
Vaš omiljeni kafić je Charlie. Uvijek je puno ljudi za vašim stolom, a prolaznici vas stalno pozdravljaju, i poznati i nepoznati?

. Volim ljude i u prilici sam pomoći. Žao mi je što neki nemaju socijalnu inteligenciju. Ako ti neko pokaže kompromitirajući materijal protiv nekoga, nemoj širiti taj krug negative. Dobro kažu: jezik je opasniji od handžara. Zato pazi što govoriš. Jedan pametan čovjek je rekao: “Kad si u društvu ne pričaj, brzo će se budala javiti”.

S kime najčešće pijete kafu?

– S mojim Mirom, Džemom…

Koje su vam teme?

– U mojem društvu više se ne smije pričati o ženama, a žene su najvažnija bića na svijetu. Jadni su oni primitivci koji maltretiraju žene i koji im ne daju važnost. Pa djecu ti je rodila! Diži je do neba jer je tvoja. Moja je mama bila svetica, a jednom sam oca uzeo za ruke i rekao: “Dosta je bilo! Dosta si maltretirao moju mamu”. On mi kaže: “Brojim ti do tri”, i shvati da ne može mrdnuti. Mlad sam bio i zdrav. Imao sam 17 godina i htio sam ga dovesti u red. I dok sam mu govorio, mati me udari cjepanicom po leđima i kaže: “Sram te bilo, ne diraj oca, ne diraj hranitelja porodice”. J*** te hranitelj ako ti svaki zalogaj dođe u grlo.

(24sata.info)