Platformu za progres koji vodi Mirsad Hadžikadić, u Mostaru su ovih dana napustili brojni članovi i najaktivniji članovi Predsjedništva.

Jedan od njih, ugledni Mostarac Nedžad Kasumović obratio se javnosti putem društvenih mreža.

Njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti.

– Uranili, dragi prijatelji. Kao što sam i obećao prije par dana, evo danas ću malo pisati o politici.

Nisam ja neki politički analitičar niti poznati političar, ali jesam direktan i iskren čovjek i zbog toga sam stekao prijatelje u mnogim zemljama. Jako sam sretan zbog toga. Nisam kalkulant, prelivoda ni munafik, a onima koji jesu smijem to reći javno, svugdje pa i ovdje. Zbog toga me neko možda ne voli, ali mene to savršeno ne zanima. Zašto? Pa zato jer rahat zaspim i nemam guku u želucu. Sve što imam ja kažem direktno. Eh, da ne bi rekli – hajde pa odapni više o čemu se radi, evo ću početi.

Kao što ste mogli vidjeti u proteklih godinu dana sam bio vrlo aktivan član jedne stranke. Kada nešto radim, ne znam onako, ne znam napola, ja ginem za tu stvar. Tako ste skoro svi primijetili da sam svaki dan pisao o Platformi za progres. Bio sam tu od osnivanja. Danas se navršava mjesec dana otkako sam podnio ostavku na mjesto predsjednika regije Neretva i člana Predsjedništva stranke i povukao svoju kandidaturu. Učinio sam to putem maila zvanično 20.8., a usmeno sam to rekao večer prije na cedeviti predsjedniku profesoru Hadžikadiću.

Naravno, to je bilo za mene jako stresno i razočaravajuće. Razlog moje ostavke je nevjerovanje u jedan od principa, a to je poštenje. Sad ih ima 5, a bilo ih je 4: država, znanje, poštenje, mladi i sad je peti odgovornost.

Kada u nešto vjeruješ, onda ti nije mrsko probuditi se u 3 sata ujutro da bi mogao stići na vrijeme na neku protestnu šetnju. Tako smo moja supruga i ja, osim Mostara išli u Sarajevo, Tuzlu, Bihać, Brčko, Banja Luku. Nosili transparente po žegi, protestovali zajedno sa ljudima koji su vjerovali u istu ideju.

O mom doprinosu i moje supruge naravno, neka drugi pišu. Ono na što sam ponosan je da su se ljudi učlanjivali radi mene u stranku jer sam im bio personifikacija poštenja. Možda će se neko od takvih i javiti kad pročita. Najveći krivac za povlačenje moje kandidature je predsjednik stranke prof.dr Mirsad Hadžikadić. To je čovjek za koga sam bio spreman dati život. Naravno da je to on znao. Bili smo prijatelji, jesmo li sad, ne znam Boga mi. Ono što znam da ne postoji osoba koja ga je više poštovala od mene.

Utoliko veće je bilo moje razočarenje. Naravno da neću pisati detalje, nema potrebe, a i oduljilo bi. Sve što sam mu imao reći, ja sam mu rekao uživo. Neke stvari baš i nisu bile ugodne, ali su se morale reći. Ono što je istina je da je žestoko pogriješio prema meni. On jeste zaista gospodin, sa uglađenim manirima i besprijekornim izgledom, ali ne može se to uraditi nikom, a kamoli prijatelju.

Zna moj profesor da sam ja imao “glat” prolaz u Gradsko vijeće. Svi parametri su ukazivali na to, od podrške koje sam imao od iskusnih političkih macana, do novinara te naravno moje raje u Mostaru koja su najvažniji parametar i zbog kojih i pišem ovo.

O drugim kandidatima neću pisati, o onima za koje su postojale indicije o prolazu u vijeće. Oni će vjerovatno sami nešto napisati.

Profesor se nije ponašao profesorski, nego naprotiv, hladno i bezosjećajno američki. Pri tome mu nije važno što je sahranio Platformu za progres u Mostaru, ali ostaje pri svom stavu.

Šta sad? Pa sad mi se čini da je shvatio da je negdje kiksao, ali kasno Marko na Kosovo stiže. Za eventualni neuspjeh, neće biti kriv G.O nego isključivo predsjednik stranke Hadžikadić.

Ako baš neko insistira, što bi rekao SENAD H., a imena? – Pa nema potrebe,sve sam napisao.

Moj prijatelj Mirsad nije želio uspostaviti vertikalnu hijerarhiju i zaštititi svoga člana Predsjedništva od nekih pilićara.

Dakle, onda kad sam shvatio da ne vjerujem u poštenje kao princip podnio sam ostavku. Žao mi je radi moga grada, potpuno sam ubjeđen da bi bio odličan vijećnik i da bi se borio za moj grad žešće nego na Bulevaru i Šantićevoj. Žao mi je zbog svih onih koji su htjeli dati meni svoj glas.

Draga moja raja, dragi moji prijatelji, ne zna hadžija nepošteno. Treba umrijeti i treba odgovarati za to.

Da je bilo razumijevanja od predsjednika Hadžikadića, sad bi Mostar imao neke vijećnike iz Platforme, ali..

Stoga se iskreno nadam da mi nećete zamjeriti što sam se povukao. Svi koji me bolje znate, jasno vam je da sam nepotkupljiv i ne postoji ništa što bi mi neko dao, a da već nemam.

Nadam se da neću imati potrebe da više pišem na ovu temu, iako sam mogao preko bilo kojeg portala. Jedini razlog zbog kojeg se nisam prije oglasio je moja supruga Suzana koja je bila odlična Iskra i koja me podržavala mnogo puta kad sam mislio odustati. Nažalost, došao je vakat, ako sam sebe ne poštuješ, kako će te poštovati drugi. Eto, kraće nije moglo.

Nadam se raja moja da mi niko od vas ne zamjeri, jer hadžija ostaje živjeti u Jusovini i sretati se sa vama i kahvenisati.

Hvala vam na strpljenju i želim vam svima ugodan ostatak dana i sve najbolje.

(24sata.info)