Možda bi se time, šire od ovog teksta trebali pozabaviti sociolozi, antropolozi, kulturolozi i slični, pa ipak u osvit Dana nezavisnosti države Bosne i Hercegovine, želimo skrenuti pažnju na jedan fenomen koji je bezmalo slabo istražen a sam po sebi govori o prirodi sukoba, odnosno agresije na državu koja je uslijedila nakon proglašenja nezavisnosti.
Državu Bosnu i Hercegovinu odbranili su njeni građani. Najbolji među njima dali su svoje živote za državu Bosnu i Heregovinu. Država koju i danas žele uništiti branila se golim rukama njenih građana, ali i pjesmom.
Postojale su dakle pjesme agresora i pjesme branilaca države. Kao što je i sama borba obilovala civilizacijskom razlikom, a valja podsjetiti da je Armija Republike Bosne i Hercegovine, bila jedina vojska, iz sukoba tokom devedesetih, koja je 9.maja 1995.godine učestvovala na vojnoj paradi u Parizu povodom 50 godina od pobjede nad fašizmom, tako postoji i civilizacijska razlika između melodija genocida i pjesama domovini.
Dok su s jedne strane dopirali mrzilački tonovi, i poruke nasilja, s bosanske strane toga naprosto nije bilo. Sve poznate patriotske pjesme, koje su postale dijelom kanona i sjećanja na odbranu od agresije, karakteriše to da poruke izrečene u njima, nikada nisu bile upućene drugoj strani.
Oni koji su pjevali našoj domovini, pjevali su nama i njoj a ne njima. I kada prođe pedeset godina od današnjeg dana, znaće se za pjesmu “Zdravo ma gdje bili heroji Mostara, za pjesmu o komandantu Hujki, za Merlinov “Vojnik sreće”, za pjesmu “Mojoj dragoj BiH, za Montenovo “Pismo prijatelju”, kao i za niz drugih, jer u njima nema mržnje, nego tek ima ljubavi prema domovini.
Sa druge strane, ne postoji lijepa agresorska pjesma o opsadi Sarajeva, o opsadi Mostara, o opsadi Goražda, o opsadi Bihaća, jer nije bilo ničeg lijepog u teroru nad građanima tih gradova, a svaki je od tih gradova ispjevao pjesmu o sebi i svojim herojima.
Da je borba onih koji su terorizirali te gradove, s namjerom da od njih naprave Prijedore i Srebrenice, bila pravedna i časna, danas bi isto tako postojale kanonske pjesme o tome, ali one ne postoje, niti su mogle da budu ispjevane.
(24sata.info)