Spletke i intrige engleskog dvora potresale su narod i evropski kontinent tokom 36 godina melodrame engleskog vladara Henrika VIII Tudora ispunjene strašću, smrću i religijom.

Henrik VIII Tudor vladao je Engleskom od 1509. do 1547. Ovo razdoblje podrazumijeva nastanak renesanse u Engleskoj i početak protestantske reformacije. Ipak, ono po čemu je vladavina kralja prijeke naravi znatno ozloglašena jesu brojni neuspjeli brakovi i ljubavni život kakav nijedna današnja sapunica ne bi mogla dočarati.

Imao je šest žena i nekoliko ljubavnica, bio je opsjednut dobivanjem muškog nasljednika, a kada mu to nije polazilo za rukom, oholo se odnosio prema svojim ženama. Dvjema su glave završile na panju, dok je brakove s druge dvije poništio. Haotičnost njegovog ljubavnog života ugrozila je samu englesku krunu, a jedna od posljedica je i prekid s papom.

Evo kako je uspon i pad Henrikovih supruga izgledao u očima današnjice (History).

Katarina Aragonska (1485. – 1536.)

Henrik je naslijedio prijestolje kada je imao 17 godina. Njegova prva supruga bila je Katarina Aragonska, kći španjolskog kralja Ferdinanda i kraljice Izabele. Bila je udovica njegovog starijeg brata, Artura. Pored nekoliko neuspjelih trudnoća, imali su samo kćer Mariju.

 

Katarinin brak s kraljem je potrajao 23 godine, a smatra se da je jedina koju je istinski volio. Jedina mana bila joj je nemogućnost da mu rodi sina. Zbog toga je izgubio zanimanje i varao je. Imao je intimne odnose s Elizabeth Blount, kraljicinom dvorskom damom, koja mu je rodila jedino izvanbračno dijete koje je priznao, Henryja Fitzroya.

S vremenom mu je za oko zapela Ana Boleyn, još jedna kraljicina dvorska dama. Zbog nje je tražio da mu se brak poništi, što je papa Klement VII odbio. Henrikov argument bio je da je brak s Katarinom Aragonskom nevažeći jer je prvobitno dijelila postelju s njegovim starijim bratom. Papino odbijanje da poništi njihov brak pridonio je raskolu engleske krune s rimokatoličkom crkvom, što je kulminiralo u obrazovanju jedinstvene Engleske crkve, na čijem čelu je sam kralj.

Henrik se na kraju razveo od Katarine. Umrla je 1536. s titulom princeze, a ne kraljice.

Ana Boleyn (1501. – 1536.)

Ana i njena sestra Mary provele su dio djetinjstva na francuskom dvoru. Mary se prva vratila u Englesku gdje je imala kratkotrajnu aferu s Henrikom VIII. Kada je primijetio Anu, bio je u potpunosti opčinjen njom, ali je ona odbijala njegove pokušaje udvaranja. Nije mu željela biti ljubavnica. Kako bi se oženio Anom, kralj je tražio od pape u Rimu da mu poništi brak s Katarinom Aragonskom. Uprkos raskolu s rimokatoličkom crkvom, kralj se razveo od prve supruge i oženio se Anom 1533.

 

Njihovo prvo dijete bila je buduća kraljica Elizabeta I. Nadao se sinu, ali su se sve sljedeće Anine trudnoće završile mrtvorođenim djetetom. Kralj se s vremenom prestao brinuti za Anu i ponovno se odao preljub, što je razbjesnilo njegovu suprugu. Kako bi se riješio Ane i poništio njihov brak, Henrik ju je optužio za nevjeru i izdaju.

Zbog ovih navodnih zločina, Ana Boleyn je obezglavljena 19. juna 1536. Smatra se najproučavanijom ženom Henrika VIII iako je veliki dio njenog života koji prethodi udaji za kralja pod velom tajne. Većina historičara smatra da su Henrikove optužbe protiv Ane Boleyn izmišljotina, odnosno pokušaj kralja da je ocrni kako bi je se riješio.

Jane Seymour (1508. – 1537.)

U danima koji su uslijedili nakon pogubljenja Ane Boleyn, Henrik se oženio svojom trećom ženom, Jane Seymour. Ona je bila dvorska dama njegove prve dvije supruge. Štaviše, Janeina i Anina majke bile su rodice, a čak su i zajedno odrastale.

 

Ana Boleyn je žustro reagivala saznavši za vezu između kralja i njene rodice. Često su se svađali zbog toga naočigled ostalih dvorjana. Jane je 1537. rodila sina Eduarda VI, ali je samo nekoliko sedmica nakon toga umrla uslijed komplikacija tokom porođaja. Po kraljevim željama je sahranjena u kapeli Saint John’s Chapel, koja se nalazi u dvorcu Windsor. Henrik VIII je kasnije sahranjen pored nje.

Ana Klevska (1515. – 1557.)

Henrik je nakon smrti Jane Seymour bio neženja dvije godine, sve dok njegov veleposlanik nije predložio da sklopi savez s njemačkim vojvodstvom Klevea putem braka s jednom od sestara vojvode, Anom ili Amelijom. Henrik je zahtijevao njihove portrete kako bi izabrao onu koja mu je privlačnija.

 

Kada je Ana stigla u Englesku 1540., kralj je bio zaprepašten spoznajom da njegova buduća supruga ne nalikuje djevojci sa slike. Pokušao je otkazati vjenčanje, ali je savez već bio sklopljen. Ana Klevska i Henrik VIII bili su u braku svega šest mjeseci. Prihvatila je njegov prijedlog da se razvedu jer, iako je Henrik nju smatrao ružnom, ni ona nije bila zadivljena njime. Do svoje smrti je nosila titulu kraljeve sestre.

Katarina Howard (1523. – 1542.)

Iste godine kada se razveo od Ane Klevske, 1540., oženio se njenom dvorskom damom Katarinom Howard. Ona je u tom trenutku imala 19 godina, dok je Henrik bio vidno debeo i teško se kretao. Bio je naklonjen svojoj novoj dragoj, obasipajući je darovima. Zvao ju je “ružom bez trnja“.

 

Još prije prve godišnjice braka počele su kružiti glasine o kraljicinoj nevjeri. Nakon što je prikupljeno dovoljno dokaza o njenom preljubu, Katarina Howard je pogubljena zbog svoje izdaje.

Katarina Paar (1512. – 1548.)

Henrik VIII oženio se svojom šestom i posljednjom suprugom 1543. Katarina Paar bila je obrazovana i odlučna žena i udovica. Nakon što je počela koketirati s protestantizmom, kralj ju je zatvorio. Uspjela je izbjeći sudbinu svojih prethodnica, uspostavivši stabilnost i mir na dvoru, dok je, istovremeno, služila kao brižna maćeha kraljevoj djeci.

 

Od svih njegovih žena, Katarina Paar je imala najvećeg utjecaja u različitim područjima na dvoru, poput kulture, religije, položaja žena i obrazovanja Henrikovog potomstva. Uspjela ga je uvjeriti da uvrsti svoje kćeri, Mariju i Elizabetu, u red za prijestolje, i služila je kao njegov regent, odnosno, nadzornik krune tokom odsutnosti u ratu s Francuskom, prenosi Klix.ba.

Umrla je 1548., samo godinu dana nakon Henrika VIII.

(24sata.info)