Da je povod okupljanja nebitan, a da je ikonografija važna, pokazao je skup na Zmijanju u čast pjesnika Petra Kočića, gdje su se i organizatori požalili da likovi sa haških potjernica i četnička tradicija "nanose štetu" srpskom narodu.

Dragutin Ilić, predsjednik Zavičajnog društva koje je organizovalo sjećanje na Kočića, to je hrabro priznao. I debelo je u pravu. Slavljenje ratnih zločinaca i četnička ikonografija postaju sve dublje ukorijenjeni u moderno srpstvo da postoji stvarna opasnost da ostanu trajno i prepoznatljivo obilježje Srba u BiH.

Ko bi onda i na koji način mogao objasniti svijetu, ali i narodima u BiH, da Srbi ne njeguju tradiciju ratnih zločina i protjerivanja?

Ako su lica najtraženijih haških bjegunaca Karadžića i Mladića ikone i dekor narodnih veselja, tuge, protesta, pa čak i navijačkih skupina, nisu onda Sud u Hagu niti međunarodna zajednica krivi što Srbe prati glas naroda čije je vojno i političko liderstvo počinilo genocid i zločine.

Aktuelnim srpskim liderima koji se deklarativno ograđuju od ratne politike i zločina, zalažući se istovremeno za put ka Evropi, mora biti jasno da zatvaranje očiju pred četničkom ikonografijom samo potpiruje sumnju u njihove stvarne namjere.

Za Dodika i kompaniju jedini način da dokažu suprotno i operu ruke jeste da zakonom zabrane veličanje zločina i zločinaca. Tako će od četnika spasiti Srbe.

(avaz.ba)