Vijesti / Regija

24SI - Hapšenje Radovana Karadžića vratilo je nadu da će najveći krvnici srpske agresije u Hrvatskoj i BiH ipak stati pred lice pravde. Karadžićevo hapšenje uslijedilo je nedugo nakon hapšenja Stojana Župljanina, takođe optuženog za ratni zločin. Privođenjem ove dvojice prepolovio se broj srpskih optuženika koje je potrebno hitno uhapsiti, a koju je početkom godine zacrtao glavni haški tužioc Serge Brammertz. On je, naime, čim je u februaru sjeo u nekadašnju fotelju Carle del Ponte, rekao kako je za Tužilaštvu prioritet hapšenje Karadžića, Župljanina, Ratka Mladića i Gorana Hadžića.

I dok su Karadžić i Župljanin napokon pali, istovremeno sa formiranjem nove srpske Vlade, i odmah nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, oči svijeta uprte su u pronalazak Mladića i Hadžića. Mladićevo, ali i hapšenje ostalih ratnih zločinaca, najavio je u martu i srpski ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić, ali o detaljima nije htio govoriti, piše "Javno.hr".

I Mladić i Hadžić su nekada bili umalo sankcionisani za svoje zločine, Hadžić je na Krvavi Uskrs 1991. bio uhapšen na Plitvicama, li ubrzo je pušten, a Mladića su 2006. srpski mediji proglasili uhapšenim, iako mu policija nije bila ni blizu pa je demant iz Haaga brzo stigao.

A za srpskim je zločincima potjernicu raspisalo hrvatsko Ministarstvo unutrašnjih poslova. Na MUP-ovoj potjrnici se 65-godišnji Mladić traži zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, a u fizičkom opisu stoji kako je visok 170 centimetara, plavih očiju i sijede kose a navedena je i Mladićeva zdepasta građa.

Mladićeva ratna karijera počela je 1991. u Kninu, gdje je godinu kasnije postavljen za glavnog komandanta Vrhovnog štaba VRS-a, a 1994. je unaprijeđen u general pukovnika.

Haaški sud ga je 1995. optužio za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, za genocid, zločine protiv čovječnosti i brojne ratne zločine, uključujući zločine u Srebrenici i otmice osoblja UN-a.

Mladić je navodno viđen na fudbalskoj utakmici između Kine i Jugoslavije u Beogradu 2000. godine, a navodno je viđen u predgrađu Moskve, zatim u Solunu i Ateni. Ali, potjernica za Mladićem imala je kobne posljedice za njegovu kćerku studenticu koja je, vjerovatno zbog linča njenog oca u srpskim medijima, izvršila samoubistvo u Beogradu. Vjeruje se da je Mladić jedno vrijeme redovno posjećivao njen grob u Topčideru.

A hapšenje je 2005. izbjegao danas 58-godišnji Goran Haždić koji se tereti za genocid počinjen u takozvanoj Republici Srpskoj Krajini, gdje je od 26. februara 1992. do decembra 1993. bio predsjednik.

Hadžić, inače rodom iz Vinkovaca, prvi je put, zajedno sa Željkom Ražnatovićem Arkanom, uhapšen još 1991. na Krvavi Uskrs, u prvom okršaju hrvatskih policajaca i srpskih pobunjenika na Plitvicama. Haaška optužnica protiv Hadžića podignuta je 2005., ali on je istog dana pobjegao iz svoje vile u Novom Sadu. Srpski su mediji špekulisali da Hadžić živi u Rusiji ili Bjelorusiji.

Iako je Slobodan Milošević umro prije nego je dočekao haašku presudu, posljednja hapšenja srpskih zločinaca ulijevaju nadu da će bar neki od najvećih krvnika smrt dočekati iza zatvorskih rešetaka, prepušteni u samoći svojoj savjesti. Karadžiću su 64 godine, Mladiću 65, a Hadžiću 58. Ako budu imali sreće poput Veselina Šljivančanina, u Haagu će dobiti po pet godina robije. Ali, težina zločina ipak bi trebala biti glavni putokaz u izricanju kazne koja bi za srpske zločince mogla značiti zatvor do kraja života.

(24sata.info)